U ovoj našoj orbiti mi smo samo sudionici na putu do vječnosti. U toj
prolaznosti imamo dva puta.Jedan put je vidljiv i tako nas vide svi oko nas ,a
drugi dio puta je nepoznanica za ostale i to je ono što izvire kao podzemna
rijeka,vrtlog,lava,živi pijesak oko nas.
Voli vas vaša blogerica

četvrtak, 17. veljače 2011.

Dio moga života!

Nakon toliko godina izabereš put kojim češ krenuti.
Uporno koračaš ,bez pogleda unazad.
Kad odjednom,sa svih strana "bombe".
Zašto tako?Zbog čega?Nemože to tako?
Ja uporno koračam zacrtanom putanjom.
Kad opet!
Zašto tako?Zbog čega?Nemože to tako?
Pitam se dali smo zaslužili i mali djelić sreće u životu koji smo odabrali?
Sve smo dali,cijeli svoj život nekome posvetili .
Prelazili preko svega,živjeli onako kako su drugi htjeli?
Pa čekajte!
Vrijeme je da budem ono što jesam.
Sve prihvačam,samo želim da se poštuje i moje poimanje života.
Prije sam promijenila samu sebe,da drugome bude dobro.
Sada sam uzela svoj život onako kakav mi je potreban.
Pa promjenite vi sebe,ako hoćete koračati zajedno samnom!
Ja sam uvijek za,promjeni sebe da budeš uz mene,jer sam ja
cijeli život bila uz tebe i živjela tvoj život.
Sada tražim samo malo,budi uz mene.
Svi nosimo svoj križ i ja ga ponosno nosim i zahvaljujem Isusu na
na svakoj kapljici NJEGOVE KRVI I ZNOJA.
Podržite me u mojoj putanji života!

3 komentara:

  1. Interesantno, draga Jozefina, ti si uspela da sebe promeniš ali je teško uspeti da promeniš i druge, e, tu je problem. Želim da koračaš uzdignute glave i da ti put kojim koračaš bude očišćen od "bombi" i posut cvećem...

    OdgovoriIzbriši