U ovoj našoj orbiti mi smo samo sudionici na putu do vječnosti. U toj
prolaznosti imamo dva puta.Jedan put je vidljiv i tako nas vide svi oko nas ,a
drugi dio puta je nepoznanica za ostale i to je ono što izvire kao podzemna
rijeka,vrtlog,lava,živi pijesak oko nas.
Voli vas vaša blogerica

srijeda, 23. veljače 2011.

Godišnja doba.

Jesen prođe,
u ogrtaću bijelom zima dođe.
Maglovita jutra
razgrće proljeće.
Miris cvijeća
kroz prozor stiže.
Pa,proljeće je sve bliže!
Tepih zeleni trava kroji
okićenom drveću da pogled bolji.
Blagi miris ljepote
strujama zrakom nošen,suzbija redove svoje.
Ta,ljeto nam upravo dođe!
Zmajevi zrakom plove
nošeni strujom toplote.
Sve se trese,sve se puni,
da obilje trpeze što bolje složi.
Na granama plodovi zriju
za ubrati samo što nisu.
Sve se boje pomješati stale
da nam u jeseni više ne fale.
Na velika vrata jesen će doći,



i sve će opet iz početka proći.

Nema komentara:

Objavi komentar