U ovoj našoj orbiti mi smo samo sudionici na putu do vječnosti. U toj
prolaznosti imamo dva puta.Jedan put je vidljiv i tako nas vide svi oko nas ,a
drugi dio puta je nepoznanica za ostale i to je ono što izvire kao podzemna
rijeka,vrtlog,lava,živi pijesak oko nas.
Voli vas vaša blogerica

subota, 22. listopada 2011.

Sjećanja...1

Možda se sjetiš slova A.
Možda se sjetiš i ti biti tamo
gdje plivaju lopoći i .....
Tamo gdje sjećanja se bude,
tamo se lastavice zaljube.
Možda se ne sjećaš...
ali previše te volim...
a sjećanja bude dane kad smo se sreli,
kad smo se pitali,
zašto baš mi?
Ne mogu izaći van...
jer previše te volim.
Vidiš li možda zamku onu daleko
na mjestu sjećanja?

Nema komentara:

Objavi komentar