U ovoj našoj orbiti mi smo samo sudionici na putu do vječnosti. U toj
prolaznosti imamo dva puta.Jedan put je vidljiv i tako nas vide svi oko nas ,a
drugi dio puta je nepoznanica za ostale i to je ono što izvire kao podzemna
rijeka,vrtlog,lava,živi pijesak oko nas.
Voli vas vaša blogerica

utorak, 29. studenoga 2011.

Kada se svjetla pogase.

Kada se svjetla pogase,
tražim spas u tvojim usnama.
Potražit ću posljednji pogled....
u tvojim očima.
Rastat ćemo se dodirom,
ostat će samo uspomena
na zadnji "zbogom".
Možda ćemo se opet sresti
kada se svjetla pogase,
kada padne mrak
Možda,kad te vidim s njom...
U kafiću preko puta,
možda ću požalit što te još
volim....
Volim te i nekad žalim,ali mi ostaje nada
za još jednim susretom,
kada se svjetla pogase.

Nema komentara:

Objavi komentar