U ovoj našoj orbiti mi smo samo sudionici na putu do vječnosti. U toj
prolaznosti imamo dva puta.Jedan put je vidljiv i tako nas vide svi oko nas ,a
drugi dio puta je nepoznanica za ostale i to je ono što izvire kao podzemna
rijeka,vrtlog,lava,živi pijesak oko nas.
Voli vas vaša blogerica

subota, 19. studenoga 2011.

Napokon s tobom...


Došla sam polako i čekala tebe.
Iz boli ugledala sunce i sve je nestalo!
Tvoje oči boje mora,
zasljepile su me!
Privuklo me opet nešto što sam željela imati.
To si bio ti i sve na tebi!
Pričali smo zajedno i smijali se zajedno,
dok se odjednom nisam našla
s tobom u snu!
Napokon je tvoje tijelo pripalo meni!
Tvoje oči su za mene sjale,
nije to bio san!
Bog zna da te volim,
da bez tvog dodira ne postojim!
Samo TEBI!

Nema komentara:

Objavi komentar