U ovoj našoj orbiti mi smo samo sudionici na putu do vječnosti. U toj
prolaznosti imamo dva puta.Jedan put je vidljiv i tako nas vide svi oko nas ,a
drugi dio puta je nepoznanica za ostale i to je ono što izvire kao podzemna
rijeka,vrtlog,lava,živi pijesak oko nas.
Voli vas vaša blogerica

srijeda, 28. rujna 2011.

Memory....

Gledam slike na kojoj smo djeca zalutala u svijetu.
Smiješio si se i pogled ti je bio bistar.
Smješili smo se i istodobno plakali.
Sada naše mjesto zauzima daljina,ali srca su nam blizu kao onda.

Memory ljubav: mržnja!
Memory smijeh: plač!

O zašto nam se ne vrate memory prijateljstvo bez kraja,
memory život nam mijenja,
zašto nam ne vrate memory, memory bez kraja,
naša, tvoja, moja-memory!
Za H.M.

utorak, 27. rujna 2011.

Ti si moja mama.....

Proljeće u kosi tvojoj,potok u očima tvojim.
Lice što kao mjesec sja,moja ljubav i ti i ja.
Dodir tvoj je tih ,a osmijeh potpuno blag.
Ptica ti pjesmu pjeva i njoj zavidi svak.
Tvoje oči su me prve vidjele i ponosom odgojile.
Tvoje riječi prve sam čula i odmah u sebi progovorila:
TI SI MOJA MAMA.

četvrtak, 22. rujna 2011.

I jesen nam dođe!

 Na polja  nam jesen dođe u vinogradima berba pođe.
Ma što je ljepše od plodova ovih!
Ruku traži,za ubrati još je draži!