U ovoj našoj orbiti mi smo samo sudionici na putu do vječnosti. U toj
prolaznosti imamo dva puta.Jedan put je vidljiv i tako nas vide svi oko nas ,a
drugi dio puta je nepoznanica za ostale i to je ono što izvire kao podzemna
rijeka,vrtlog,lava,živi pijesak oko nas.
Voli vas vaša blogerica

utorak, 29. studenoga 2011.

Samo ti.

Samo ti možeš spasiti moje srce.
Samo ti možeš izbrisati
suze sa moga tijela.
Samo ti možeš vratiti
pogled za moje oči.
Samo ti možeš spasiti
mene....
Samo ti,da samo ti
možeš da me voliš!

Kada se svjetla pogase.

Kada se svjetla pogase,
tražim spas u tvojim usnama.
Potražit ću posljednji pogled....
u tvojim očima.
Rastat ćemo se dodirom,
ostat će samo uspomena
na zadnji "zbogom".
Možda ćemo se opet sresti
kada se svjetla pogase,
kada padne mrak
Možda,kad te vidim s njom...
U kafiću preko puta,
možda ću požalit što te još
volim....
Volim te i nekad žalim,ali mi ostaje nada
za još jednim susretom,
kada se svjetla pogase.

subota, 19. studenoga 2011.

GDJE SI !

Sama sam,noć svoje crne prste spušta na grad.
Daleko si ti,moja draga ljubavi!
Zaljubiti se lako,ali odljubiti teško,a najteže je zaboraviti TEBE!
Ne mogu...ti mi tečeš žilama,u mislima su tvoje oči.
Ne mogu,nešto me vuće k TEBI!
Vuče me u nešto nemoguće,nešto nestvarno.
TO JE DA TE JA VOLIM!

Napokon s tobom...


Došla sam polako i čekala tebe.
Iz boli ugledala sunce i sve je nestalo!
Tvoje oči boje mora,
zasljepile su me!
Privuklo me opet nešto što sam željela imati.
To si bio ti i sve na tebi!
Pričali smo zajedno i smijali se zajedno,
dok se odjednom nisam našla
s tobom u snu!
Napokon je tvoje tijelo pripalo meni!
Tvoje oči su za mene sjale,
nije to bio san!
Bog zna da te volim,
da bez tvog dodira ne postojim!
Samo TEBI!