U ovoj našoj orbiti mi smo samo sudionici na putu do vječnosti. U toj
prolaznosti imamo dva puta.Jedan put je vidljiv i tako nas vide svi oko nas ,a
drugi dio puta je nepoznanica za ostale i to je ono što izvire kao podzemna
rijeka,vrtlog,lava,živi pijesak oko nas.
Voli vas vaša blogerica

ponedjeljak, 2. travnja 2012.

Većeras

Nemoj da lažeš večeras,
samo me zagrli.
Da osjetim ruke tvoje,
nemoj reči da me voliš
to ne želim znati,
samo me zagrli.
Tko si ti da mi sudiš
te nanosiš bol.
Ti si samo dio svijeta,
jedan kraj ili početak.
Nemoj me tjerati da plačem.
Večeras želim biti sretna,
uz gitaru i čašu vina.
Večeras samo želim usne tvoje,
jer ništa drugo nije moje.

Voljela sam oči tvoje,
te oči plave boje.
Voljela sam usne tvoje,
te usne ružine boje.
Ništa više od života nemam
samo sjećanje na bol,
a sjećanje nosi samo tugu.
Zato sam sama
tonem u samoću dugu.

Zvao si me Malena
i voljeli smo se dugo.
Jer bili smo mladi
i nije nam značilo ništa drugo.
Zvao si me Malena.
U tvojim rukama pretvarala sam se u prah
i ostajala tako dugo,predugo!
Otišao si daleko.
Ostala sam sama,
uz svijeću i miris dima.
I sada se vraćaš s cvijećem,
a ja sam već stara i imam sina.
Imam kraj sebe oči tvoje i miris tvoj
imam uz sebe tvoga sina!

Nema komentara:

Objavi komentar