U ovoj našoj orbiti mi smo samo sudionici na putu do vječnosti. U toj
prolaznosti imamo dva puta.Jedan put je vidljiv i tako nas vide svi oko nas ,a
drugi dio puta je nepoznanica za ostale i to je ono što izvire kao podzemna
rijeka,vrtlog,lava,živi pijesak oko nas.
Voli vas vaša blogerica

četvrtak, 31. svibnja 2012.

PUNO TOGA....

Puno toga ti želim reći
ali za to ne postoje riječi.
Nikada neće biti ništa osim nas,
a ja samo želim čuti tvoj glas.

I nestati ćemo jednom
skriveni u visokoj travi,
a ja neću znati
zašto se za tebe srce moje pali...

Zašto me vječno
nešto za tebe veže....
Onda kada život
prekida sve veze...
Jer kada odeš
ništa mi ne ostaje osim boli,
uspomena na nešto
što život tako voli.....

Nema komentara:

Objavi komentar