U ovoj našoj orbiti mi smo samo sudionici na putu do vječnosti. U toj
prolaznosti imamo dva puta.Jedan put je vidljiv i tako nas vide svi oko nas ,a
drugi dio puta je nepoznanica za ostale i to je ono što izvire kao podzemna
rijeka,vrtlog,lava,živi pijesak oko nas.
Voli vas vaša blogerica

ponedjeljak, 8. listopada 2012.


Još sam uvijek tu…. Želim da upijem svu moć

Ove predivne jeseni….

Zašto dolaziš u moje misli i remetiš mi mir?

Pusti. Ne želim ništa osim osjeta ove kasne jeseni.

Osjeta prirode nad sobom…

Ona je carica obilja,boja i rapsodije….

Prijelazno doba do nečega drugog…..

                        

Samo lišće šušti… Prekrasnih tonova ….

Ne vidiš ništa,ne čuješ ništa,

Ali osjećaš to.

Uveden si u carstvo prirode koja

Ti daje sebe.

Naučimo slušati,ono što ne čujemo….

Naučimo gledati,ono što ne vidimo…

Uhvatimo nit prirode….

                        

Kolika su iskušenja na putu prolaznosti…

Sve prolazi,ali i dolazi….

Uvijek u novom obliku.

Možda ne prepoznaješ sve tajne koje

Ulaze u tvoj život.

Nije to ni bitno…same će se posložiti.

                  

Magla sa bisernim zrncima svoga sjemena

Razgrnula je prolaz njenom koprenom.

Otvorila je svoje ždrijelo za ulazak u nju…

Želiš…hoćeš…. možeš…

Možda je tamo naše rješenje koje tražimo?

Što tražimo!?

                     

Uvučeni sada u ljušturu koja nas obuhvaća

Teško je izići van,ako nisi  svjestan da jednom

Moramo priznati ono što jesmo.

Od praha u kovitlacu nemogućega

Prihvaćaš nešto moguće.

Borba do iznemoglosti uvijek je poriv

Za dalje…

                   

Kao lijane vijorimo vremenom postojanja.

Samo bijedan dan čeka još težu noć…

Kako isplivati iz toga ambisa….

Uvijek vječno pitanje?

Nikada ne želiš priznati ..

Ma ni početi razmišljati o onome ….

Što si prvo zapamtio,osjetio…

                 

Duboko,duboko….. negdje zavezano u nama

Stoji početak svega…

Teško je priznati sebi,još teže

Otvoriti dušu svoju,razgolititi se

Kao netom rođeno….

                   

Nema komentara:

Objavi komentar