U ovoj našoj orbiti mi smo samo sudionici na putu do vječnosti. U toj
prolaznosti imamo dva puta.Jedan put je vidljiv i tako nas vide svi oko nas ,a
drugi dio puta je nepoznanica za ostale i to je ono što izvire kao podzemna
rijeka,vrtlog,lava,živi pijesak oko nas.
Voli vas vaša blogerica

nedjelja, 7. listopada 2012.


Što su riječi,ako značaj nemaju….

Stalno vibrira u zraku neki tupi zvuk…

Tupi zvuk….

Možda dozivam ono što nikada

Nisam imala,ili… nisam znala da imam.

Uh,kako neizrečenost unosi nemir.

Što da kažem dok tražim riječi…

                          

Uhvatim sebe,dok pogled mi luta

Prostranstvima nebeskim,

Gle,ptice već otišle na jug…

Samo pokoja zalutala pokazuje mi put…

Neobičan dodir nebeskog svoda i duše

Dali hoćeš prodrijeti do mene…

Traži tebe,ili mene,ili nas….

Nema komentara:

Objavi komentar