U ovoj našoj orbiti mi smo samo sudionici na putu do vječnosti. U toj
prolaznosti imamo dva puta.Jedan put je vidljiv i tako nas vide svi oko nas ,a
drugi dio puta je nepoznanica za ostale i to je ono što izvire kao podzemna
rijeka,vrtlog,lava,živi pijesak oko nas.
Voli vas vaša blogerica

subota, 9. studenoga 2013.

U RASUTOJ PRIZMI MOLEKULA...

U rasutoj prizmi molekula  
na  zvjezdanoj prašini  ljudskosti
sva bit postojanja je prelita u život.

Sabranom  točkom svijetlećeg početka
duge u spektru nad silama osjetila
gdje se miješaju pupoljci vodenih kapi.

Nad vodom života kovitlac vremana
Izronjena rođenjem  već utkanog dara
Strujom  prostranstvima
Svaka se nit raspucala  veže .

Kroz pukotine nebeske
u prolazu samo jednakosti
skupljene površine stvaranja tijela,
da izroni kao žena  na putu stalnosti.

Na  njenim rukama miris zagrljaja umornim dušama
Tijelo kolijevka spokoja povjerenja
U zjenicama smiraj svima
Kosa rasuta pokrivač nemoćnima.

U rasutoj prizmi molekula
na zvjezdanoj prašini ljudskosti

sva bit postojanja je prelita u život.

nedjelja, 20. listopada 2013.

GORI,GORI U PLESU OD STRASTI...

Gori, gori u plesu od strasti
tijelo je samo vibra najveće slasti.

Neka zapali se sve na meni
jer sve što imam dajem tebi.

Ne marim  što prže me zraci
u duši su moji najveći znaci.

Što  će značitii sva ljepota svijeta
ako nas razdvoji sudbina teška....

Neka zapali se sve na meni
Ne marim ništa....
Dolazak tvoj sa žudnjom čekam.

Sa plesom  svoje snove sanjam,
prebirem po njima tražeći tebe.

Požuri kao sanjar se pojavi
da zajedno plešemo u vremenu.

Što znam da dajem, ti ćeš znati,
vrijeme zaustavi i mene pronađi.

Gori,gori u plesu od strasti....

petak, 18. listopada 2013.

U NOĆI PUNOG MJESECA....

 Što noć nadvi se sama
Bez odraza u njoj  tama.
Ispijene misli ne lete nikuda
U meni ostaju po tijelu svuda.
Na majci zemlji klečim iznemogla,
u grču ruku pružam da bih do tebe mogla.
Kapci mi teški od tvoje moći,
ni ne vidim da ćeš mi skoro doći.
Obavijena  u plašt tkanine satkane
što kose moje želi da makne,
lice da mi obasja,
na njemu da čita što radi moja mašta.
I tako ću moći
U tmini noći
Na dlanu svome
Osjet pružit tijelu tvome.
Pa ipak, to je samo moja mašta,
da mi dođeš bilo bi svašta....
Na majci zemlji klečim iznemogla,
trnci mi struje što šalješ ti meni,
ruka mi drhti dok je držim prema tebi....

U NOĆI PUNOG MJESECA

ponedjeljak, 30. rujna 2013.

NEGDJE.....

Tražim sebe,tebe ,nas...
Negdje... dok oblaci
Pletu smiraj u letu
Carstvo noći
Slaže svoje moći
Da nas dotakne
Neprimjetno....
Na polju nekom...
Oazi zabačeng mjesta
Gdje riječi potrebne nisu
Pogledom  život daješ
Uhvatiš niti vezanih snova
Da polako krajeve nađeš...
Možda u tome...na nekom mjestu
Mala kapljica mjesečeva zalaska
Zadnji titraj  uhvati
Naših sebičnih želja
Grčom stisnutih
Onda rasutih mrežom bačenom
Po nebeskom svodu
Gdje će titrati u odsjaju
Svojih  moći
Da uplove u nas
Kao što lađe izgubljene
Nakon dugog vremena
Luku svoju pronađu
I samo sabrati treba
Jednu po jednu
Našu sebičnu želju
Ne govoriti ništa....
Neka šutnja čuva naše želje
U tajnama prostranstva
Neka se i one nađu...

Negdje ....

nedjelja, 8. rujna 2013.

NEKA SANAK TO PREBORDI...


Danas nekako i riječi mi šute..

Što dan se odmiče i bliži svome kraju

Utihnulo sve nekako čudno...

Spušta se veo noći

Da pokrije

Ono što će doći...

Ne znam da vam zborim...

Čudan osjećaj u meni

Dokučiti  ne mogu...

Ili priznati sama sebi moram!!!!

Ostavit ću to za poslije

Neka sanak to prebrodi....

Stisnulo se sve u meni

Srca kucaj čuti ne mogu

Duša kao da odlutala je...

Moje tijelo tuđe da je...

Košmar što se u glavi stvara..

Ma nije prvi puta....

Znam to i sama

Dolaze takvi dani...

Ne mimoilaze nikoga...

Boriću se kao lavica

Prevladati nemoguće

Postaviti u svoj slijed...

Zato....

Ostavit ću to za poslije

Neka sanak to prebrodi....

nedjelja, 1. rujna 2013.

SREĆA MOJA....


Snovi moji

Mliječni  put traže

Tamo negdje na jednoj zvijezdi

Sreća moja spava

Da poletim...još malo mi treba

U zagrljaj tebi

Srećo moja uspavana

Sa hridi u nebo što hodi

Predajem ti sve što imam

Dušu i srce svoje

Da poletim... još malo mi treba

U zagrljaj tebi

Srećo moja uspavana

Preuzmi me na mliječnom putu

U drhtaju svemirske rapsodije

Dišem tamo ...gdje disati se ne može

Tražim tamo gdje beskraj sakriven leži

Jači od svih putanja

Tijelom mi struji magnet ljubavi

Između rasutih zvijezda

Da probudi jednu

Na kojoj

Sreća moja spava

U zagrljaj da me svoj vine

Pa makar ....

Da sklupčana

Na toj zvijezdi

Sa srećom svojom spavam

ponedjeljak, 19. kolovoza 2013.

MOJA ZVIJEZDA ČEKA


Prekrasno mjesto

Od snova i nade

Na povratku puta

Moja zvijezda čeka.

U brodu što plovi

Nevidljivom za oko

Svežnjevi  zavezani

Nabacani samo

Sudbe gorke

Rana krvavih...

Neka plove tako

Pustim ih lako

Ostavim samo

Ono što imam

Sebe samu...

Život jedan...

Sa plaštem istine

Omotane strune

U čekanju svome

Ustrajne one

Koja će prva

Pokazat mi smjer

Da krenem već jednom

Na prekrasno mjesto

Od snova i nade

Jer na povratku puta

Moja zvijezda čeka.

Majko...

 Tvoje ruke prate me
svud kroz život,
kroz patnje i boli
uvijek je tvoj lik
u mojoj glavi
kao znak da postojim.

I to što nisam s tobom
što te ne ljubim za laku noć
što nisam tu kada je teško
i život bol stvara....
to nije razlog da dođem do kraja.

Ustajem uvijek s osjećajem topline
jer znam da postojiš ti,
da postoji netko da se za
mene brine.

I teško mi pada to što
sam daleko i prolazim
kroz sve ovo sama,
što me ne možeš zagrliti
kada suza krene i bol dođe sama...
nepozvana kao kiša ,kao tama.

Ali ipak živim sa smiješkom i nosim
tebe u sebi,jer ti si moj život
moj razlog za borbu....

 

srijeda, 7. kolovoza 2013.

Vrtuljak želja....

Vrtuljak jedan
moje male želje vrti
pune snova i nade
on u sebi krije.
Kad njega ugledam
osjetim želje sve
ljepše od toga nema nigdje.

utorak, 6. kolovoza 2013.

LJUBAVNA MAŠTA.....

Noć se spušta
mrak je svud
želim da mi dođeš
moj si ti put.
Kad sklopim oči
tebe  vidim,
obrise tvoje
vječnosti moje
ne propuštam 
jer....oni su put do moje zore.
I tako snena u snove  padam
jer ljubav  sanjam
kojoj nema kraja....
 

ponedjeljak, 5. kolovoza 2013.

ZADNJI PUT

Koliko puta si rekao
da me voliš...
sada samo pusti da
vjerujem u to...
Ima puno riječi koje bole
nemoj da pričaš mi o tom.
I kada sutra odeš
Nemoj mi reći zbogom
Nego samo odi...
I zatvori vrata za sobom...
Ti znaš kako boli
Kad ljubav ugasi svoj plam
A onda vatra sada gori
Gori zadnji put za nas...
A sutra,sutra kada je novi dan
Novi život rađa se sutra
I još jedna vatra
rađa novi plam....

srijeda, 24. srpnja 2013.

SAMO ZA MENE..


Dodiri tvoji

Samo za mene

Sjećanja moja vezu

Ustreptala nježnost

Osjeti žilama teku

Što melodija povezanosti

Još uvijek u čvor zavezana

Dodiri tvoji

Samo za mene

Traženje tijela

U spletu povijuša

Opijenost bez vina

Miris tebe...

U nosnicama mojim

Dodiri tvoji

Samo za mene...

KAO I SVAKO VEĆE


Pošla sam k tebi

Dok noć još drijema

Staze rosa prekrila

Noge mi bose smočila

Anđeo ljubavi

Svoja krila stavio

Ustreptala žudnja

Nosi me poletom svojim

Mjesec na svodu plavom

Obasjava mi put

Srce treperi u grudima

Trčim k tebi

Do kolibe naše

Znam da već

Nestrpljiv si jako

Kroz prozor mali

Pogledom me tražiš

Kao i svako veće

Otvorio si vrata

Zapalio svijeću

Postelju meku savio

Samo za ljubav našu

Dotrčah tako do kolibe naše

U zagrljaj se tvoj bacih

Tražeći usta tvoja

Podigao si me nježno

U naručje privio

Do postelje meke odnio

Da snove pretvorimo u stvarnost

Samo za nas dvoje

Kao i svako veće

utorak, 23. srpnja 2013.

SAMO DA ZNAŠ....


U lutanju  tvome

Traženju nečega...

Rastanci naši

Uvijek bolni...

Kroz staze  prostranstva

Putevi tvoji

Brda ,doline

Šume...

Rijeke nemilosrdne...

Samo da znaš..

U cvrkutu ptica

Pozdrav je moj

Sa zrakama sunca

Tvoj obraz

U ruci mojoj

Moj dah u povjetarcu laganom

Moje ruke

Nevidljivi splet milovanja

Samo da znaš...

U svakom dodiru

Tijelo moje

Osjetit ćeš me...

I dok u mislima

Negdje spajaš

Mozaik života

Ja sam uz tebe...nisi sam...

Samo da znaš...

srijeda, 17. srpnja 2013.

BUĐENJE ZORE....


Nas dvoje

Buđenje zore...

Na zaspalim usnama

Ostali poljupci tvoji

Istokom zlaćana čipka

Buđenje zore...

Protežem se lagano

Sve miriše u postelji mekoj

Na tebe....

Pjev ptica....ljubavni zov...

Još uvijek ležim

Protežem se lagano...

Svi dodiri tvoji

Još uvijek na meni...

Odlažem ustajanje

Još malo...

U polu snu jave i sna

Do zadnjeg osjeta

Tvojeg milovanja

Prolazim si prstima

Po tijelu...

Još uvijek uzburkanom

Od noći naše...

Otvorim oči

Uzdahnem lagano

Osjetim te  u blizini...

Dižem se

Šum vode zove....

Obris tvoga tijela

Zamagljen pod tušem

Prikradam se polako

Nevidljivo lako

U tjesnac za nas dovoljan

Napipah te lagano

U snu sanjara

Pod tušem

Dodiri naši

Sljubljeni,nerazdvojni

Kapljice vode pršte

Natječu se sa nama

Vrijeme stane...

Traje samo za nas...

Sve dok nas ne prene

Budilica stara

Kraj postelje naše meke

Nježnost u igri traje

Dok se brišemo

Poljupcima uzvraćamo

Da osjet ostane...

Nešto oblačimo

Onako ...već pripremljeno

I u dan što zove

Odlazimo ...

Dok opet na zapadu snenom

Ne počne smiraj

A mi ćemo u postelji mekoj

U mirisu satkanih želja

Svoje snove tkati

Do buđenja zore....

utorak, 16. srpnja 2013.

JOŠ UVIJEK U SNOVIMA....


Još uvijek u snovima

Dok priroda u ljetnoj sjeti

Drhti...

Nad oblacima čežnje

Ti si moja planina

Ja sam tvoja rijeka

Povezani u beskraju

Snovima ljubavi

Disaji u dodiru

Kose u spletu

San usana u dodiru

Lica osjet prožima

Ti i ja...

Još uvijek u snovima....

ponedjeljak, 15. srpnja 2013.

NEMA NAS....


U traženju lutanja koraka mnogih

U sivilu izražaja nemira

Sve se zavilo u tamu neku

Mjesec,polja,drveće

Čak i ptice neke u letu....

Koja tjeskoba uvlaći se polako

Nema nas....

Nemir je sve veči

Na putu kroz prostransva lutanja

Izgubili smo svoj trag

Oh .....kako čemo zaboraviti

Trenutke našeg postojanja

Dok smo stisnuti u grču

Zagrljaja našeg

Odašiljali vibracije

Tijela svojih

Vodili ljubav bez kraja

Sa usana grickali žar

Pogledima se skidali do kraja

Vrištali od slasti

Smijali se našoj mašti...

Ni vremenu nismo dali

Da ometa nas

U igri bez kraja

Samo našoj

Mrsili si kose

Otkrivali mjesta mnoga

Na tijelima svojim

Još neistražena....

Ni vidjeli nismo

Ništa osim nas

A ....eto...sada...

Stvarnost okrutna

Na putu kroz prostranstva lutanja

Izgubili smo svoj trag

Nema nas....

nedjelja, 14. srpnja 2013.

DOPUSTI MI SAMO DODIR....


Dopusti mi samo dodir

Kroz titraj zraka

Što para sjenu

Mjesečevim hodom

Kroz noć da prođem

K tebi da dođem...

Gledati ću te tako

Obrise tijela tvoga

Usne da nam se spoje

U čekanju...

Da dodir pređe

U melodiju tako

Kao po harfi

Da sviraš lako

Da nam se ruke nađu

Spoje  stiskom u vrisak

Na stazi tijela

Zagrljaj da spletu

Da gorimo kao vatra

Padamo u ponor

Na krilima ognja

Dižemo se gore

Svaki mišić tijela

Bude vodilja zanosa

Neka pucaju spone

U preprekama

Do beskonačnih granica

Dopusti mi samo dodir....

ponedjeljak, 8. srpnja 2013.

SAMO OSJET


Tako nijemi u titraju zraka

Ostajemo bez daha

Lahor u strujama

Prostora svoga

Dodiruje nas lako

Vibrira oko nas

I sjeda polako

Opojni mirisi

Pomješanog proljeća i ljeta

Spajaju nas samo tako

Sjedimo nijemo

Milujemo naša tijela

Pripijeni jedan uz drugog

Pjev ptica....negdje u daljini....

Otrgnuti od vremena

Sjedimo i šutimo

Čujemo svoja srca

Slubljenih tijela

Najslađe sokove

Pustimo da kolaju

Što više,što dublje

Neka slast

Svoj put nađe

U djeliću ovog vremena

Zamagljeni san i java

Tako nijemi u titraju zraka

Samo osjet.....

ZA VJEČNOST U SRCIMA


Pošalji strijelu Amorovu

Do srca moga

Ja ću je uhvatiti

Sa usnama mojim

Na nju plamen prisloniti

U srce je svoje staviti

Neka se vrelo

Ljubavi kovitla

Sadašnjosti će vladati vječnost

Kad napuni se ljubavi moje

Poslati  ću ti je nazad

Ti je uhvati

Sa usana svojih

Na nju plamen prisloni

U srce je svoje vrati

Neka strijela Amorova

Pretoči ljubav moju

Za vječnost u srcima

TVOJE OČI PLAVE


Ljubila sam ljubila

Tvoje oči plave

Do beskraja poneta

Poljupcima sipala

Satima sam gledala

Kupala se u njima

Svaku suzu tvoju

Kao vino pila

Ljubila sam ljubila

Tvoje oči plave

Koje su me gledale

Svake noći naše

Ni za ništa ne bih

Tvoje oči dala

One su mi bile

Uspavanka prava

Još se uvijek sjećam

Kako su me gledale

Dok se usne naše

Spajale u slasti

Nikad ne bih rekla

U ljubavi našoj

Da će tvoje oči

Jednog dana drugoj

Uz rastanak poći

Ljubila sam ljubila

Tvoje oči plave....

nedjelja, 7. srpnja 2013.

IZGUBLJENA SRCA


Zora sviće....budi se dan

Sunce treperi kroz oblačke male

Iz  daljine pjev ptica se čuje

Omotana u čipku polja u daljini

Livade pokošene

Sazrijeva sijeno

Samo u prostranstvu lebde

Dvije duše zaljubljene

Nikako da se nađu

Da se spoje

Traže se i traže

Ali nikako da se nađu...

Odlučili zato..

Na polja da pođu...

Da od slame naprave tijela svoja

Da bar tako u ljubavi

Zajedno da se spoje

Radili su radili

Tijela svoja

Udahnjivali u njih ljubav svoju

I leže tako dva tijela od slame

Prekrasno izmodelirana

Ljubav ih napravila

Gledale dvije duše

Sa visina

Kako su lijepo napravili

Tijela svoja

Tako lijepa ,tako mila

Ali neka praznina ih strese...

Vidjeli da tijela beživotna leže

Razmišljali dugo tako...

Dok spoznali nisu oni

Da bez SRCA ni ljubavi nema

A SRCA  negdje u beskraju

Izgubljena lebde....

petak, 5. srpnja 2013.

TKO MI SUDI....


Samo nebo zna tko sam ja

Sanjalica vječni

Od malena brišem pišem

Upisujem se u knjigu

Života svoga.....

Imam srce i dušu pjesnika

Volim da maštam,letim

Ozbiljna sam kada treba

Sve to perom hvatam

I na papir svoj stavljam

TKO MI SUDI

NEK MU BUDE

POMOĆI SI JA NE MOGU

Jer volim da pišem,brišem

Svoju ruku pružam vama

Satkane mi pjesme

Darujem vama

Sa ljubavlju pisane

Izišle  iz srca moga
 
Na zvijeri nailazim mnoge
 
U životu svome
 
Ljuske prijateljstva
 
Oko njih rasute
 
Ali ja se ne dam
 
Brišem i pišem...

TKO MI SUDI

NEK MU BUDE

POMOĆI SI JA NE MOGU....

Volim da živim u pjesmama svojim

Da dišem u svijetu ovom

Da mi srce leti prostranstvima  galaksija

Duša moja nekad pjeva ,a nekada i plaće

Skupljam niti što negdje lebde

U pjesmu ih oblačim

I onda drhtim sva od sreće

 Sve to perom hvatam

Brzo na papir stavljam

Kroz staze od trnja posut je put života

Samo pokoja ruža nježna zamiriše na njemu

Zato sam sretna što pjesnik sam srca i duše

Da vam pišem pjesme moje

Da ih šaljem u vaša srca

Da ih onda dijelim sa vama        

TKO MI SUDI

NEK MU BUDE

POMOĆI SI JA NE MOGU....