U ovoj našoj orbiti mi smo samo sudionici na putu do vječnosti. U toj
prolaznosti imamo dva puta.Jedan put je vidljiv i tako nas vide svi oko nas ,a
drugi dio puta je nepoznanica za ostale i to je ono što izvire kao podzemna
rijeka,vrtlog,lava,živi pijesak oko nas.
Voli vas vaša blogerica

ponedjeljak, 25. veljače 2013.

JEDNA ŽELJA


 Jednom mi dođe jedna želja...
Nestvarna...stvarna...
Nije me briga..
Da budem kao pjena..kao magla...
... Da mi je haljina satkana nitima bijelim...
Da lebdim između sna i jave...
U svim prostranstvima.
Među polja da krenem,doline,bregove..
Nježno milujući....možda tebe pronađem?
Ne ..neće mi smetati ništa.
Mjesec da uzmem na svoj dlan,
U šuštanju lišća čujem tvoje riječi....
Rastrgam oblake..tražeći tebe...
Kosom svojom da milujem tvoj dah...
Ja sam samo ŽENA...što traži tebe..

Naše uspomene sada su pred mojim nogama...
Ništa se ne gazi....
Sve je na poljima ljubavi.
Nježnost kroz prste mi se povlači...
Zbrajaju sve milosti nama dane...
Koliko smo ih uspjeli uzeti...

Kad bi to bilo moguće...
Rasutoj pjeni satkati haljinu,
Da svaki mjehurić bude jedna uspomena...
Koliko ih samo imamo mi...
Nije me briga..
Što jednom mi dođe jedna želja...
 
 

Nema komentara:

Objavi komentar