U ovoj našoj orbiti mi smo samo sudionici na putu do vječnosti. U toj
prolaznosti imamo dva puta.Jedan put je vidljiv i tako nas vide svi oko nas ,a
drugi dio puta je nepoznanica za ostale i to je ono što izvire kao podzemna
rijeka,vrtlog,lava,živi pijesak oko nas.
Voli vas vaša blogerica

ponedjeljak, 25. veljače 2013.

JEDNO KLUPKO


 Više je ono što nije,
Manje je ono što je..

Pogleda bez odraza,
... Tražeći postojanje ...
Uhvaćeni zamkom ..
Samo jedan dan..
Zar priznanje treba?
U središtu vrtloga,
Pronađimo niti...
Samo jednu pravu.
Ah!
Što ,gdje,kako?
Ipak,samo u pjesmi snova...
Želja puno neizrečenih...
Stvarnost postojanja,
Samo lomi bez loma,
Tražeći postojanje,
Predajom bez milosti
Pružena utroba moja...
Što vapi za osjetom tvojim.
Samo jedna nit,
Povezati nas treba.
Zamotani tako ..
Da ostanemo jedno klupko...
 
 

Nema komentara:

Objavi komentar