U ovoj našoj orbiti mi smo samo sudionici na putu do vječnosti. U toj
prolaznosti imamo dva puta.Jedan put je vidljiv i tako nas vide svi oko nas ,a
drugi dio puta je nepoznanica za ostale i to je ono što izvire kao podzemna
rijeka,vrtlog,lava,živi pijesak oko nas.
Voli vas vaša blogerica

ponedjeljak, 25. veljače 2013.

JOŠ UVIJEK U SJENI


 Još uvijek u sjeni...
Nemirni bez imena...
Bez povratka,neznalice zablude.
Prolaznici putova,jedna staza u našim snovima.
... Možda se nađemo ,negdje u sredini.
Naizgled bez odredišta,
Uvijek put ostvari svoje ...
Primljeni tako u središtu nečega...
Bez početka,naizgled bez veze..
Nije tako,nije rečeno kako...
Nađemo se negdje zajedno..
Gdje ima za nas mjesta.
Zbliženi u jedno...
Zar to negdje svijetlo naše,
U lutanju pronađe nas.
Potražimo se ipak.
Zov bez riječi,samo mi znamo.
Poslušajmo zato, negdje između nas,
Nečujne riječi govorit će ...
Zbliženi u jedno ,nađeni na odredištu,
Bez početka,naizgled bez veze..
Još uvijek u sjeni.
 
 

Nema komentara:

Objavi komentar