U ovoj našoj orbiti mi smo samo sudionici na putu do vječnosti. U toj
prolaznosti imamo dva puta.Jedan put je vidljiv i tako nas vide svi oko nas ,a
drugi dio puta je nepoznanica za ostale i to je ono što izvire kao podzemna
rijeka,vrtlog,lava,živi pijesak oko nas.
Voli vas vaša blogerica

ponedjeljak, 25. veljače 2013.

SNOVI BEZ NAJAVE

 
 
 

 Koliko snova kroz život nam prođe...
Nekad u stvarnost nam dođe....
Najčešće izbrisani ne dočekavši jutro,
Povuku se nezad kao val kod oseke...
...
Što je to što nam u san dođe?
Razastrem pred sebe snove moje...
Ma ,tko će ih sve pokupiti?
Lagano strujanje neke riječi
Koliko napora da se sjetim..
Samo poneka slika ostane u meni
Nekad tako dobra, a nekad ne želim da je se sjetim.
U vrtlogu pomješanih riječi,prikaza...
Stvara se veza niti povezanosti...
Tako opuštene u borbi za prevlast
Nastoje biti prve u igri bez igre..
Desi se tako da nestanu odjednom..
Ali opet uđu svojim tunelom,
Da iznova ispletu svoju priču.
Razgrču tamu,dovode svjetlost
Čupaju prošlost,sadašnjost,budučnost
Njihova igra nema kraja...
Sve vežu u klupko da onda opet...
Vukuči niti odnekuda satkane...
U nama da se igraju...
Svoje postojanje obznane bez najave....
Te uvijek iznova vole da se igraju
Sa nama, u nama,za nas...
To su SNOVI BEZ NAJAVE.
  
 

1 komentar: