U ovoj našoj orbiti mi smo samo sudionici na putu do vječnosti. U toj
prolaznosti imamo dva puta.Jedan put je vidljiv i tako nas vide svi oko nas ,a
drugi dio puta je nepoznanica za ostale i to je ono što izvire kao podzemna
rijeka,vrtlog,lava,živi pijesak oko nas.
Voli vas vaša blogerica

ponedjeljak, 25. veljače 2013.

ZDENAC ŽIVOTA


 Kraj nebeskog svoda,
U maloj dolini..
 Jedan je zdenac života.
Dimenzije sadašnjosti..prošlosti...
... Pogled mi luta u njegovu dubinu.
Uspomene naše što vječnost ih veže,
Zvijezde u spletu naše ljubavne veze.
Srce mi drhti,to ne vidi nitko...
Samo tebe da nađem.

U zdencu života,
Tražim tvoj obris....
Neumorna ,što je to u meni ?
Zar je moguće da ništa moje vjeđe ne vide....
Zaleđenost osjećaja,misli....
Putanje bez kraja....
Ostavio si mi ljestve naše ljubavi...
Možda da se njima popnem?
Možda me tu čekaš?
Neka me jeza hvata od hladnoće,
Nije moguće da više nema zloće?
Što smo propustili dok smo se ljubili...
Nije mi dano na znanje....
Možda trebam odustati...
Vrijeme liječi sve rane....
Ono što smo imali....
Ostat će samo naše...
U zdencu života.
 
 

Nema komentara:

Objavi komentar