U ovoj našoj orbiti mi smo samo sudionici na putu do vječnosti. U toj
prolaznosti imamo dva puta.Jedan put je vidljiv i tako nas vide svi oko nas ,a
drugi dio puta je nepoznanica za ostale i to je ono što izvire kao podzemna
rijeka,vrtlog,lava,živi pijesak oko nas.
Voli vas vaša blogerica

ponedjeljak, 18. ožujka 2013.

IMA DANA


Ima dana kada ne znam što sam.
Ima dana kada sam izgubljena...
Ima dana beznadežnih...
Ima dana očajnih sa sivom bojom izmiješani...
Klonem u prostranstvu života...
U duši praznina,
Tijelo iznemoglo ,shrvanost do kraja...
Tako se skupi sve u meni.
Nošena  strujama prošlosti,
Ovijena u koprenu sadašnjosti,
Maglovitim putokazom budućnosti.
Koliki teret nositi moram...
Kao očajnik na sudu života,
Tražim rješenje,a ne vidim ništa...
Klonule glave,shrvanih ramena,
Dozvolim sebi uči u pustaru..
Misli mi se koturaju...
Pohvatat ih ne mogu...
Razbacane na sve strane
Bore se u meni
Dotući me žele...
Koliko je samo dana ovakvih?
I onda me  nešto strese
Od glave do pete.
Što je takav  dan,naspram života koji mi se nudi...
Ipak znam....
Ima dana kada ne znam što sam.
Ima dana kada sam izgubljena....
Ima dana beznadežnih.
Ima dana očajnih sa sivom bojom izmiješani....
I onda me nešto strese
Od glave do pete.
Što je takav dan,naspram života koji mi se nudi...

1 komentar: