U ovoj našoj orbiti mi smo samo sudionici na putu do vječnosti. U toj
prolaznosti imamo dva puta.Jedan put je vidljiv i tako nas vide svi oko nas ,a
drugi dio puta je nepoznanica za ostale i to je ono što izvire kao podzemna
rijeka,vrtlog,lava,živi pijesak oko nas.
Voli vas vaša blogerica

ponedjeljak, 25. ožujka 2013.

OVO TI PRIČAM


Ovo ti pričam jer želim da znaš

Da vječnost moja je bila tvoja.

Sve što sam imala ja dala sam tebi

I snove svoje stavila   pred noge tvoje.

 Mladost svoju poklonila tebi

Da me vodiš putovima posutih zvijezda

Da spavam na svili kao prinzeca tvoja.

Da me grliš,ljubiš,miluješ

Jer sve moje je tvoje...       

U plesu bez daha

Pripijenost tijela do bola..

Vrtlozi  u žilama

Smiraj na kraju.

U lepezi od školjke ja ležim i čekam...

Ne vidim ništa i ne čujem ništa...

Osjećam na sebi zrake sunčane ...

Toplinu boja u spektru ....

U okrutnosti snova istina je jedna

Da zarobljena u lepezi od školjke

Ostajem još uvijek....

Ta istina je gorka uzela snove moje..

Ovo ti pričam jer želim da znaš

Da vječnost moja je bila tvoja.

Nema komentara:

Objavi komentar