U ovoj našoj orbiti mi smo samo sudionici na putu do vječnosti. U toj
prolaznosti imamo dva puta.Jedan put je vidljiv i tako nas vide svi oko nas ,a
drugi dio puta je nepoznanica za ostale i to je ono što izvire kao podzemna
rijeka,vrtlog,lava,živi pijesak oko nas.
Voli vas vaša blogerica

nedjelja, 3. ožujka 2013.

U PROLAZU


U prolazu dana,u prolazu sjete

Ne traži bez veze

Otišla sam,bez pozdrava

Da nađem sebe.

Oči su moje ogledalo .

Dok tražiš u njima odgovor ,

Dobro ih gledaj.

Nije uvijek ono što želiš...

Dobar je osjećaj da vole bez presedana...

Tako su one slagalice od sitnih prolaznosti.

Satkana sudbina,

Dubina koja je širina

U zjenicama točkasta vrlina.

Sve je to sabrano kao knjiga.

Pročitati možeš ako želiš.

Nitima tame,dodano svjetlo,

Pomiješane boje duše i života,

Izoštrene kao povećalo

Dugine boje satkane u odgovor.

To sam ja,onakva kakva sam...

Dajem svoju ljubav svima koji je žele

Dajem  dobrotu ,ne tražim ništa..

Koliko je sakrivenih nepravdi

Kroz život nanesenih

Negdje u kutu oka ,maknuto na stranu...

Ponekad zrače kao ledena oaza

Samo na oprezu...

Većinom toplina izvire i širi se...

I tako u prolazu dana,u prolazu sjete

Ne traži bez veze,

Otišla sam bez pozdrava

I našla sam sebe....

Oči su moje putokaz .

One ti govore ,samo pogledaj u njih...

Nema komentara:

Objavi komentar