U ovoj našoj orbiti mi smo samo sudionici na putu do vječnosti. U toj
prolaznosti imamo dva puta.Jedan put je vidljiv i tako nas vide svi oko nas ,a
drugi dio puta je nepoznanica za ostale i to je ono što izvire kao podzemna
rijeka,vrtlog,lava,živi pijesak oko nas.
Voli vas vaša blogerica

utorak, 16. travnja 2013.

DA TI KAŽEM IME


 


Da ti kažem ime

Naše bi igre bile bez kraja

 Vijugavim stazama šuma mračnih

Krijesnice titrale kao svjetleće

Vodilje puteva naših

Igrali bi se u igri neviđenih snova

 Dozivali se stalno bez prestanka

Da ti kažem ime

Potrčali bi   susretu nježnom

Pričali zagrljeni bez postojanja

Kao što rijeka

Tiho u koritu svome žubori

Dlanovima u dodiru traženja

Stvarali nevidljive iskre žudnje

 U susretu vremenskom

Da ti kažem ime

O vječnosti što si duga

Što više bremenita i korjenita

Kolijevko    snova

Zagrljaja,milovanja,odricanja

Da ti kažem ime

Nema komentara:

Objavi komentar