U ovoj našoj orbiti mi smo samo sudionici na putu do vječnosti. U toj
prolaznosti imamo dva puta.Jedan put je vidljiv i tako nas vide svi oko nas ,a
drugi dio puta je nepoznanica za ostale i to je ono što izvire kao podzemna
rijeka,vrtlog,lava,živi pijesak oko nas.
Voli vas vaša blogerica

ponedjeljak, 8. travnja 2013.

NEMIRNI SNOVI


Nemirni snovi...

Probudiše me naglo..

Onako u polu snu  ...

Prebacujem na tijelo svoje

Nešto .....

Uzimam luć....

I tražim od vrata ključ...

Ma koja je ovo obuzetost..

Snovi da ti oduzmu san....

Nije da sam savršeni pajac

Ni sudac nisam...

Ne želim biti....

Kao robot u iskušenju

Otvaram vrata..

Na poljima da se nađem.

Vani izmiče noć

Gura ju jutro.

 Pa koja iskonska tišina!

Oblaci  uz muziku svitanja

Unose  se dahom neizbježnosti

Svojim iscrtanim tijelima

Pomiču se zrakama od zlatoveza

Suncu  života svijeta.

Sjedim na travi,

Obuhvaćena njenim zagrljajem...

Ma i progledala već jesam...

Nozdrve mi se šire sve više

Koji to opojni  vali

U igri prirode

Pokazuje svoje čari...

U šumarcima ...lokvice vode u  titraju srebrne

Ispred njih ...razbacane usnule kučice...

Na  tijelu prirode, probuđena,sretna.

U ruci luć....

Sa jekom u jecaju

Odoše nemirni snovi....

Ta dan nam se novi budi

Privija u gnijezdo života

Hodočasnike svoje

Na stazi njezinoj.....

Nema komentara:

Objavi komentar