U ovoj našoj orbiti mi smo samo sudionici na putu do vječnosti. U toj
prolaznosti imamo dva puta.Jedan put je vidljiv i tako nas vide svi oko nas ,a
drugi dio puta je nepoznanica za ostale i to je ono što izvire kao podzemna
rijeka,vrtlog,lava,živi pijesak oko nas.
Voli vas vaša blogerica

srijeda, 29. svibnja 2013.

IMA JEDNA KLUPA....


Ima jedna klupa

Sretna ....

Tajanstvena....

Na predivnom mjestu jednom

Mjestu gdje vrijeme stoji....

Na stazi kroz život

Našli smo se slučajno...

Da skratimo vrijeme danu...

Dok priroda pruža poziv.

U šetnji  toga dana

Sretosmo se na klupi jednoj...

Klupa sama u krajoliku ljubavi...

Nešto nas je mamilo

Nešto nas je prizivalo...

Sjeli smo jedan kraj drugoga

Drveče je šuštalo oko nas...

Neke poruke slalo...

Jezero preljevalo boje....

Povezalo nas nešto...

Pričati smo stali

Kao poznanici stari...

Od tada

Onako slučajno...

U isto vrijeme

Klupa je čekala nas dvoje...

Pričali smo satima

Riječi su plele priče naše

Toliko toga zajedničkog

Dva bića spoji...

Nekada sam plakala

A ti me tješio...

Nekada si ti plakao

Ja te tješila..

Smijali se zajedno .

Kolike tajne

Ostadoše

U klupu utkane.

Životna staza dijeli se

Putevima mnogima...

Jednim si ti morao da kreneš

Da ostaviš mene...

Život se poigrao sa nama...

Ljepih trenutaka nam ipak dao...

Ostalo je samo sjećanje

Na divne dane

Provedene na klupi jednoj

Samo sjećanje

U srcu nam ostade....

Nema komentara:

Objavi komentar