U ovoj našoj orbiti mi smo samo sudionici na putu do vječnosti. U toj
prolaznosti imamo dva puta.Jedan put je vidljiv i tako nas vide svi oko nas ,a
drugi dio puta je nepoznanica za ostale i to je ono što izvire kao podzemna
rijeka,vrtlog,lava,živi pijesak oko nas.
Voli vas vaša blogerica

četvrtak, 9. svibnja 2013.

NA SJENIKU JEDNOM


Jednom davno

U mladosti proljeća

Našli smo se zajedno

Na sjeniku jednom.

U mirisu sijena

Zaboravljeno postojanje

Samo ti i ja

Neiskusni za promjene neke

Gledali se nijemo...

Zvona sa crkvenog tornja

Najaviše podne

Ubrzaše kucanje naših srca....

Ruke si pružili

Prsti se spleli

Privukli se tako

Naslonili glave

Na ramena naša...

Ne znam ni sama

Što desilo se tada

Sijeno kao prostirka

Najmekša od svega...

U naručju tvome

Nađoh se začas.

Usisani negdje između neba i zemlje

Kao bića što pronalaze sebe

U tunelu strasti vrtloga oblaka

Bez granica mogućeg i nemogućeg.

Onda odjednom...

Koprena se diže

Stvarnost pred nama ukaže se bliže....

Gledamo se nijemo

Samo ti i ja

Na sjeniku jednom

Nema komentara:

Objavi komentar