U ovoj našoj orbiti mi smo samo sudionici na putu do vječnosti. U toj
prolaznosti imamo dva puta.Jedan put je vidljiv i tako nas vide svi oko nas ,a
drugi dio puta je nepoznanica za ostale i to je ono što izvire kao podzemna
rijeka,vrtlog,lava,živi pijesak oko nas.
Voli vas vaša blogerica

ponedjeljak, 27. svibnja 2013.

NE MOGU....


Ne mogu ti reći

Sve tajne moje

Ni ja ih pravo ne znam...

Slažu se ponekad pred očima  

Što u duši sve titra stoji

Nezapisano je...

Znam ...

Okrenem  pred sobom

Staze života svoga

Uvijek mi nešto izmakne

U tajnosti ostane...

Pitanja uvijek ima

Što postavljam sebi...

Od poljupca prvog

Drhtaja mladosti

U plesu zrelosti

Vrti se sve pred očima mojim

U igri igrača bez dresa i imena

Smjelost je veća što želja je veća

Da pronađem ključ izgubljene staze.

Zar išta znači biserje i zlato....

Ako je duša prazna....

Upisano stoji nevidljivom tintom

Da ....

Ništa nije jače od ljubavi snažne

Prijateljstva što granice nema...

Srca otvorena ,nježna i blaga...

Ne ostavljaj me zato..
Što...
Ne mogu ti reći

Sve tajne moje

Ni ja ih pravo ne znam...


Nema komentara:

Objavi komentar