U ovoj našoj orbiti mi smo samo sudionici na putu do vječnosti. U toj
prolaznosti imamo dva puta.Jedan put je vidljiv i tako nas vide svi oko nas ,a
drugi dio puta je nepoznanica za ostale i to je ono što izvire kao podzemna
rijeka,vrtlog,lava,živi pijesak oko nas.
Voli vas vaša blogerica

subota, 15. lipnja 2013.

JEDAN KUTAK MALI....



Našla sam si jedan kutak mali
Pun sjete i velikih čari
Da misli moje lutaju tako
Bez prekida u samoći lako
Još suza na oku od sinoć mi stoji
Da tebe izgubi ona se boji
Usta u drhtaju ostala tako
Sve riječi mi nije bili iskazati lako
Osjet tvoga obraza na mome
Želim da je tako i na tvome
Misli mi caruju ,lete u spletu
Vežu se jedne na druge kao ptice u letu
Na prsa mi padne suza od sinoć
Baš na srce ....
Još više se stisnem,zadrhta tijelo
Sve što bi crno...postane bijelo
Jutarnje zrake podare mi svjetlost
Odagnaju tugu što nekako me stisla
Znam da to ima više smisla
Nego žalit za nečim što bježi od tebe
Što želiš da imaš samo za sebe
Ma nije lako ....
Opet na početak doći
Ma pusti neka ...jer sve će te to ipak proći...
U kutku jednom malom
Punom sjete i velikih čari
Slagat ću misli svoje
Po danu ,po noći, a nekad do zore...

Nema komentara:

Objavi komentar