U ovoj našoj orbiti mi smo samo sudionici na putu do vječnosti. U toj
prolaznosti imamo dva puta.Jedan put je vidljiv i tako nas vide svi oko nas ,a
drugi dio puta je nepoznanica za ostale i to je ono što izvire kao podzemna
rijeka,vrtlog,lava,živi pijesak oko nas.
Voli vas vaša blogerica

utorak, 25. lipnja 2013.

JEDAN SLUČAJAN SUSRET


Jedan slučajan susret

Pitam se...jeli slučajan....

Baš usred najveće ceste...

Na najširoj ,najduljoj cesti

Što vodi u pustinju nemilosrdnu

Mi nasred ceste...

Kuće ,trgovački centri,

Drveće ,željezni blokovi rasvjete....

Uzduž se nižu

Mi nasred ceste....

Sjećam se toga...

Nešto me vuklo

Da pođem u tu ulicu

Onako ...bez plana..

Kao uvijek nošena stihijom osjećaja

Dođem ja....

Cesta bez zebre....

Druga me strana vuče

Krenem...

Noge mi se spletoše

Srce zadrhti

Dok prelazim tako....

Ugledam TEBE

Nasred velike ceste..

Kao da si čekao MENE

Nema pravila kad nešto te vuče....

Samo slijediš osjećaje svoje

U zagrljaju ...

Nesta sunce,dan i vrijeme

Poljupcem spojeni

U postojanju samo našem

Trenutak je to bio...

Ali nama kao cijela vječnost

Sabrasmo se brzo...

Na najširoj,najduljoj cesti

Što vodi u pustinju nemilosrdnu

Koracima lakim ,ostavimo cestu

Neka ona bude za neke druge

Cesta bez zebre

Jedan slučajan susret

Nema komentara:

Objavi komentar