U ovoj našoj orbiti mi smo samo sudionici na putu do vječnosti. U toj
prolaznosti imamo dva puta.Jedan put je vidljiv i tako nas vide svi oko nas ,a
drugi dio puta je nepoznanica za ostale i to je ono što izvire kao podzemna
rijeka,vrtlog,lava,živi pijesak oko nas.
Voli vas vaša blogerica

četvrtak, 27. lipnja 2013.

KAMENA SRCA


U dubini između sna i jave

Negdje u utrobi grotla prirodnoga svijeta

Sunce u prodoru sjenu tjera

Lijane sapletne...čudesni smiraj

U mirisu trava pomiješanih

Ležim ranjena srca....

Mahovinom pokrito tlo

Tako nježan ležaj...

Koliko sam dugo

Već ovako ranjena....

Nema tebe da me primiš

Tješiš   u naručju svome

Rukama  griješ  moje tijelo

Cjelivaš me cijelu,oči,usne moje..

Zadrhtah na čas....

I opet padnem u neki strašan trans...

Zar da me ostaviše tako...

Nepomičnu ..usnulu...

Sa ranama na srcu...

Osjećam polako da tijelo mi se mijenja...

Noge ,ruke...ramena

U što ću da se pretvorim????

U neko novo  biće

Koje  ćeš možda  više voljeti

Na svome krilu držati,grliti i ljubiti...

Zar ostavit ćeš me tako ????

Ja ...nepomična....

Gdje si ......

Zar ti je srce postalo kamen????

Kamenije od ovoga mjesta

Ni ja..ni ja...ga smekšati više ne bih mogla

Snaga me ostavlja...želim te...

Što učini da ti srce kamenom posta

Pa moja ljubav još kod tebe osta

Dobro ...pusti me onda

Ne pitaj više za mene...

Presušile i suze moje

Jer cjelova tvojih od davnina bilo nije        

Neka bude...što biti mora...

Bila sam ikona tvoja

Pustio si da odem...

Nisam te vidjela više

I sada sam ovdje

Ja odlazim...

A ti ostaješ negdje kamena srca...

Nema komentara:

Objavi komentar