U ovoj našoj orbiti mi smo samo sudionici na putu do vječnosti. U toj
prolaznosti imamo dva puta.Jedan put je vidljiv i tako nas vide svi oko nas ,a
drugi dio puta je nepoznanica za ostale i to je ono što izvire kao podzemna
rijeka,vrtlog,lava,živi pijesak oko nas.
Voli vas vaša blogerica

ponedjeljak, 24. lipnja 2013.

NA RUKAMA NEPOZNATOG


U surim valovima

Hladnim ,nemilosrdnim....

Netko me je pronašao

Na rukama NEPOZNATOG

Zaštićena odjednom postadoh

Ne znam što se desilo...

Kako sam isplivala van ?

Što se desilo sa igrom

U morskim dubinama

Već sam usnula san

Čekajući....

Tada odjednom..

Ne znam ni sama

Našla sam se na rukama

NEPOZNATOG

Nosio me nježno

Gledao u lice

Da li dišem još...

Ozarena lica

U oku mu iskra...

Možda me tražio vjekovima

I našao sada....

Od kuda sam došla....

Gdje sam bila..

Što vječnost učini samnom

U mladost se vratih

Raspuštene kose

Padale po pjeni od valova

Ruke bespomoćne

Nisam više ni gospodar tijela svoga

Ta plivala sam cijelu vječnost

Da pronađem tebe....

Pjenilo se more

Bacalo pjenu

Tuklo nemilosrdno

Vuklo me nazad u dubine bezdana

Da ti odozdola šaljem poljupce

Jači si od stihije valova

Ja još uvijek bespomoćna

Ti me samo gledaš

U očima ti nebo

Na usnama cvijeće

Nosiš me nježno

Sve dalje od pučine

Podigla sam lagano glavu

Gledam te...

Smiješak na tvome licu

Obučena u haljinu moje mladosti...

Na nogama sandalice...

More se pjeni

Doziva u dubine...

Ja ne mogu nikuda....

Ležim na tvojim rukama

Opireš se mreži valova  

Što zapliće ti noge

More  te vuče prstima svojim ledenim

Mene da vratiš nazad....

Tko si ti?

Jeli sam tebe čekala u dubinama?

Sada sam u tvojim rukama

Rukama NEPOZNATOG.

Nema komentara:

Objavi komentar