U ovoj našoj orbiti mi smo samo sudionici na putu do vječnosti. U toj
prolaznosti imamo dva puta.Jedan put je vidljiv i tako nas vide svi oko nas ,a
drugi dio puta je nepoznanica za ostale i to je ono što izvire kao podzemna
rijeka,vrtlog,lava,živi pijesak oko nas.
Voli vas vaša blogerica

utorak, 25. lipnja 2013.

RATNIK


Lutala sam kroz mjesta pusta

Da pronađem tvoja usta

Stazama neprohodnim

Kroz vrijeme borbe i krvi

Jer želim da moja ruka sve to smrvi

U tmini gdje zvijeri lutaju

Tražeći okus krvi

Spremna za borbu sa njima

Jer moje srce vatru  ima

Kroz klisure neprohodne

Gdje vapaji odzvanjaju od horde

Tražim svog RATNIKA

Na grudi svoje da ga stavim

Rane njegove da vijem

Sa njime da vino pijem

Da ojača samo malo...

Jer zvono za uzbunu već je zvalo

Znam da negdje leži

Od zvijeri on bježi

U  tmini klisura i pustara

Stojim ,slušam....

Vibracije neke dolaze do mene

Osjet poznati kožom mi struji

To je moj RATNIK negdje u ovoj oluji

Možda ga težak oklop steže

Neda mu da diše i tako ga veže

Možda je nemoćan u krvi omotan

Puže i bježi.....

Kao lavica bijela

Na sudbinu sam njegovu sjela

Skočila u pustaru,kroz klisure sure

Razmaknula crnu sjetu

Samo ljubav usmjerila veću

Zaustavi me nitko mogao nije

Jer svi me znaju takvu od prije...

I zvijeri što lutaju bježe sve dalje

Osjetim njihov zadah ljutnje i grgljanje..

Između sjena od vremena

Držim svoga RATNIKA

Glavu mu na svoje grudi privila

Kroz usta volju mu udahnula

Samo nas dvoje u postojanju ovog trena

Zaštićeni snagom ljubavi našeg vrela

Jer ja sam pronašla svog RATNIKA

Nema komentara:

Objavi komentar