U ovoj našoj orbiti mi smo samo sudionici na putu do vječnosti. U toj
prolaznosti imamo dva puta.Jedan put je vidljiv i tako nas vide svi oko nas ,a
drugi dio puta je nepoznanica za ostale i to je ono što izvire kao podzemna
rijeka,vrtlog,lava,živi pijesak oko nas.
Voli vas vaša blogerica

nedjelja, 30. lipnja 2013.

USNE NA LICU MOME


Nisam znala što su usne

Dok tebe srela nisam

Mislila sam kako one

Nama svima jednako služe...

Da se jede..pije..priča..

Poljubac  neki kako kažu....dade

A onda...

Pa otvori se zemlja ....

Da propadnem u nju

Dok stisnuo si usne svoje

Na moje

Ta ....srž mi kostima zaigra

Krv mi zavrije u venama

Ruža procvjeta na usnama...

Kao zaljepljene usnule zvijeri

Uskovitlao se vir u njima...

Što prolazi vrhovima

Jezika znanog svima

Zamrzli se dani svijeta

U trenutku ovog poljupca

Koja slast to doprijeti može

Do vrhova moje kose

Cijelim tijelom val da prođe

I na kraju zaigra ples

Nad plesovima u

Grču nožnih prstiju mojih...

Pa se nazad vrati

Putanjom od slasti

Od kraja do početka

Na usnama da se nađe

Poljubac od šećera slađi

Da vrije i kipi...

Jer samo su jedne

Usne na licu mome....

Nema komentara:

Objavi komentar