U ovoj našoj orbiti mi smo samo sudionici na putu do vječnosti. U toj
prolaznosti imamo dva puta.Jedan put je vidljiv i tako nas vide svi oko nas ,a
drugi dio puta je nepoznanica za ostale i to je ono što izvire kao podzemna
rijeka,vrtlog,lava,živi pijesak oko nas.
Voli vas vaša blogerica

srijeda, 17. srpnja 2013.

BUĐENJE ZORE....


Nas dvoje

Buđenje zore...

Na zaspalim usnama

Ostali poljupci tvoji

Istokom zlaćana čipka

Buđenje zore...

Protežem se lagano

Sve miriše u postelji mekoj

Na tebe....

Pjev ptica....ljubavni zov...

Još uvijek ležim

Protežem se lagano...

Svi dodiri tvoji

Još uvijek na meni...

Odlažem ustajanje

Još malo...

U polu snu jave i sna

Do zadnjeg osjeta

Tvojeg milovanja

Prolazim si prstima

Po tijelu...

Još uvijek uzburkanom

Od noći naše...

Otvorim oči

Uzdahnem lagano

Osjetim te  u blizini...

Dižem se

Šum vode zove....

Obris tvoga tijela

Zamagljen pod tušem

Prikradam se polako

Nevidljivo lako

U tjesnac za nas dovoljan

Napipah te lagano

U snu sanjara

Pod tušem

Dodiri naši

Sljubljeni,nerazdvojni

Kapljice vode pršte

Natječu se sa nama

Vrijeme stane...

Traje samo za nas...

Sve dok nas ne prene

Budilica stara

Kraj postelje naše meke

Nježnost u igri traje

Dok se brišemo

Poljupcima uzvraćamo

Da osjet ostane...

Nešto oblačimo

Onako ...već pripremljeno

I u dan što zove

Odlazimo ...

Dok opet na zapadu snenom

Ne počne smiraj

A mi ćemo u postelji mekoj

U mirisu satkanih želja

Svoje snove tkati

Do buđenja zore....

Nema komentara:

Objavi komentar