U ovoj našoj orbiti mi smo samo sudionici na putu do vječnosti. U toj
prolaznosti imamo dva puta.Jedan put je vidljiv i tako nas vide svi oko nas ,a
drugi dio puta je nepoznanica za ostale i to je ono što izvire kao podzemna
rijeka,vrtlog,lava,živi pijesak oko nas.
Voli vas vaša blogerica

nedjelja, 7. srpnja 2013.

IZGUBLJENA SRCA


Zora sviće....budi se dan

Sunce treperi kroz oblačke male

Iz  daljine pjev ptica se čuje

Omotana u čipku polja u daljini

Livade pokošene

Sazrijeva sijeno

Samo u prostranstvu lebde

Dvije duše zaljubljene

Nikako da se nađu

Da se spoje

Traže se i traže

Ali nikako da se nađu...

Odlučili zato..

Na polja da pođu...

Da od slame naprave tijela svoja

Da bar tako u ljubavi

Zajedno da se spoje

Radili su radili

Tijela svoja

Udahnjivali u njih ljubav svoju

I leže tako dva tijela od slame

Prekrasno izmodelirana

Ljubav ih napravila

Gledale dvije duše

Sa visina

Kako su lijepo napravili

Tijela svoja

Tako lijepa ,tako mila

Ali neka praznina ih strese...

Vidjeli da tijela beživotna leže

Razmišljali dugo tako...

Dok spoznali nisu oni

Da bez SRCA ni ljubavi nema

A SRCA  negdje u beskraju

Izgubljena lebde....

Nema komentara:

Objavi komentar