U ovoj našoj orbiti mi smo samo sudionici na putu do vječnosti. U toj
prolaznosti imamo dva puta.Jedan put je vidljiv i tako nas vide svi oko nas ,a
drugi dio puta je nepoznanica za ostale i to je ono što izvire kao podzemna
rijeka,vrtlog,lava,živi pijesak oko nas.
Voli vas vaša blogerica

utorak, 2. srpnja 2013.

NEK ZAPISANO STOJI VJEČNO


Sjedim tako

U mislima svojim

Spremam se pisat

Razmišljam polako.

Što napisat sada ?

Sjedim vani

Na krilu mi teka

Vjetar se nešto uzbunio

Počeo listove da mi lista

Kao da želi

Da neka pjesma zablista

Onda mi misli krenu...

Volila bih naglas osjećaje svoje kazat

Da glasom mi zbore

Ma.... evo...

Ta vjetar mi opet

Listove teke lista

Kao da poruku šalje

Odmah se pera laćam

Uzimam teku...

Bolje je ovako

Zapisani ostati će vječno

Umirio se vjetar

A ja pisat stala

Nekad davno kad

U dobra stara vremena

Na žurke se često išlo

Držali se za ruke

Do plesnih dvorana

Glazba je svirala

A svaki je ples bio naš

Gledali nas svi

Divili se nama...

Ah....da....

To smo čuli poslije

Mi kao plesači iz snova

Privijeni jedan uz drugog

Znojimo se lagano

Ti u odjelu

Ja u haljinici...

Ta ritam nas vodi

Lagano....lagano...

Ma ...opet ....eto....

Uvijek me netko

Prekida u mislima mojim

Niti mi kala

A ....nije ni bitno

Jer srce je zapamtilo

Redoslijed daljnji...

Rukama svojim

Lagano si milovao

Moja leđa

Ja sićušna

Drhtala kao vrba

Uzburkao val u meni

Ta ritam nas vodi

Glavu si svoju prislonio uz moju

Nježno mi disao na uha

Ponekad poljubio vrat moj

Onako potajno...

Što me to drhtaj trese

Sve me uzbuđivalo na tebi...

Samo je krv vitlala žilama mojim

Uzburkavala nešto

Slađe od slađeg

Pogledam te onako...

Krajičkom oka svoga

Gledao si me nježno

Kroz trepavice svoje duge

Privio još  jače

Zanjihao u ritmu

Ah ....da....

To sam htjela napisati

Nek zapisano stoji vječno.....

Nema komentara:

Objavi komentar