U ovoj našoj orbiti mi smo samo sudionici na putu do vječnosti. U toj
prolaznosti imamo dva puta.Jedan put je vidljiv i tako nas vide svi oko nas ,a
drugi dio puta je nepoznanica za ostale i to je ono što izvire kao podzemna
rijeka,vrtlog,lava,živi pijesak oko nas.
Voli vas vaša blogerica

ponedjeljak, 1. srpnja 2013.

PISMO


Pišem ti ovo pismo

Dobičeš ga skoro

Na papiru bijelom

Što miriše na mene...

Vidjeli se nikad nismo

Ni spleli u zagrljaju

Samo zrakama svjetlucavim

U dodiru upoznati

Izbačeni iz kolotečine vremena

Uzburkani nevidljivim silama

Što struje po svijetu ovom

I mi se našli baš u njima

Pamet se pobrka

Ka se srce uzburka...

Ukucani nevidljivom strijelom

Osuđenici u vremenu

Nedostižnom ljubavi gladnom

Nikada dodire osjetili....

Nikada mirise tijela mirisali....

Sa sjenama vodimo ljubav

Srca trepere sazidana okovima

Kako je moguće da tako lako

Uskovitla se sve...

Čežnje ....žudnje...

Da miluješ obrise sjene nijeme....

Nikada dodire osjetili

Samo u zrakama svjetlosnim

Ocrtani obrisi naši

Tako daleko

A ipak blizu

Pišem ti pismo ovo

Dobičeš ga skoro

Na papiru bijelo

Što miriše na mene

Pošalji ga natrag

Da miriše na tebe.....

PISMO.....

Nema komentara:

Objavi komentar