U ovoj našoj orbiti mi smo samo sudionici na putu do vječnosti. U toj
prolaznosti imamo dva puta.Jedan put je vidljiv i tako nas vide svi oko nas ,a
drugi dio puta je nepoznanica za ostale i to je ono što izvire kao podzemna
rijeka,vrtlog,lava,živi pijesak oko nas.
Voli vas vaša blogerica

nedjelja, 8. rujna 2013.

NEKA SANAK TO PREBORDI...


Danas nekako i riječi mi šute..

Što dan se odmiče i bliži svome kraju

Utihnulo sve nekako čudno...

Spušta se veo noći

Da pokrije

Ono što će doći...

Ne znam da vam zborim...

Čudan osjećaj u meni

Dokučiti  ne mogu...

Ili priznati sama sebi moram!!!!

Ostavit ću to za poslije

Neka sanak to prebrodi....

Stisnulo se sve u meni

Srca kucaj čuti ne mogu

Duša kao da odlutala je...

Moje tijelo tuđe da je...

Košmar što se u glavi stvara..

Ma nije prvi puta....

Znam to i sama

Dolaze takvi dani...

Ne mimoilaze nikoga...

Boriću se kao lavica

Prevladati nemoguće

Postaviti u svoj slijed...

Zato....

Ostavit ću to za poslije

Neka sanak to prebrodi....

Nema komentara:

Objavi komentar