U ovoj našoj orbiti mi smo samo sudionici na putu do vječnosti. U toj
prolaznosti imamo dva puta.Jedan put je vidljiv i tako nas vide svi oko nas ,a
drugi dio puta je nepoznanica za ostale i to je ono što izvire kao podzemna
rijeka,vrtlog,lava,živi pijesak oko nas.
Voli vas vaša blogerica

ponedjeljak, 25. veljače 2013.

POLJUBAC JEDNE SIRENE


 
 



 U morskim dubinama...
Gdje pogled ne nađe kraj,
A spektar boja dopire iz druge dimenzije,
... Šumovi su tihi kao ljubavna pjesma.
Prozračnost je protkana čipkom od soli...
Što miluje moje tijelo,
Prolazi preko njega,
Nježno,tiho..
Ležim tako,u smiraju vječnosti.
Čekam da mi se javiš....
Osluškujem tihe zvukove struje ,
Poruka tvoja dopire do mene....
Povezani mislima,stvaramo pjesmu,
Pjesmu naše ljubavi,
Koja nema kraja....
U morskim dubinama,
Gdje pogled ne nađe kraj,
Sirena sam tvoja,
Vrtlozi pijeska su tvoje ruke,
Trava tvoje tijelo.
Ja sam tvoja sirena...
U njedrima morskim,
Postojim samo za tebe...
Ljubavi moja...pričaj mi tiho,tiho...
Samo ti možeš doprijeti do mene,
Samo ti razumiješ mene...
Samo ti znaš put do mene .
Ljubavi moja.. ja sam tvoja sirena.
Poslao si pjenu da me ljubi...
Struju morsku da me uspavljuje....
Ja tebi poljubac jedne sirene....
 
 

SNOVI BEZ NAJAVE

 
 
 

 Koliko snova kroz život nam prođe...
Nekad u stvarnost nam dođe....
Najčešće izbrisani ne dočekavši jutro,
Povuku se nezad kao val kod oseke...
...
Što je to što nam u san dođe?
Razastrem pred sebe snove moje...
Ma ,tko će ih sve pokupiti?
Lagano strujanje neke riječi
Koliko napora da se sjetim..
Samo poneka slika ostane u meni
Nekad tako dobra, a nekad ne želim da je se sjetim.
U vrtlogu pomješanih riječi,prikaza...
Stvara se veza niti povezanosti...
Tako opuštene u borbi za prevlast
Nastoje biti prve u igri bez igre..
Desi se tako da nestanu odjednom..
Ali opet uđu svojim tunelom,
Da iznova ispletu svoju priču.
Razgrču tamu,dovode svjetlost
Čupaju prošlost,sadašnjost,budučnost
Njihova igra nema kraja...
Sve vežu u klupko da onda opet...
Vukuči niti odnekuda satkane...
U nama da se igraju...
Svoje postojanje obznane bez najave....
Te uvijek iznova vole da se igraju
Sa nama, u nama,za nas...
To su SNOVI BEZ NAJAVE.
  
 

PUTOVANJE BEZ ODREDIŠTA






Putovanje  bez odredišta,

Samo tako da si daš oduška...

Bez  obveza ,bez  pitanja..

Nači se na jednoj od strana svijeta.

Sama sa sobom, zar nije dovoljno?

Ne  razmišljam ništa...

Zar je bitno kuda me put nanese!?

Uspravne glave,čvrstoga koraka,

Hodati ću prostranstvima svijeta....

Onaj tko me zaista pozna,

Vjerovat će u mene.

Moj mir je u meni,

Neopisivo sam sretna zbog toga!

Samo tako da si daš oduška,

Na putovanju bez odredišta...

 

ZDENAC ŽIVOTA


 Kraj nebeskog svoda,
U maloj dolini..
 Jedan je zdenac života.
Dimenzije sadašnjosti..prošlosti...
... Pogled mi luta u njegovu dubinu.
Uspomene naše što vječnost ih veže,
Zvijezde u spletu naše ljubavne veze.
Srce mi drhti,to ne vidi nitko...
Samo tebe da nađem.

U zdencu života,
Tražim tvoj obris....
Neumorna ,što je to u meni ?
Zar je moguće da ništa moje vjeđe ne vide....
Zaleđenost osjećaja,misli....
Putanje bez kraja....
Ostavio si mi ljestve naše ljubavi...
Možda da se njima popnem?
Možda me tu čekaš?
Neka me jeza hvata od hladnoće,
Nije moguće da više nema zloće?
Što smo propustili dok smo se ljubili...
Nije mi dano na znanje....
Možda trebam odustati...
Vrijeme liječi sve rane....
Ono što smo imali....
Ostat će samo naše...
U zdencu života.
 
 

RAZMIŠLJAM TAKO


Razmišljam tako...

U samoći ..SAMA....
Potreban mi je možda netko,

Da uz mene sjedi...?

Da miluje moje kose,tijelo...


Na putu u sjetu....

Ostajem sebi  SAMA....

 
Što se desiti može ,povratka nema...

Ruke mi opuštene...kao da su tuđe...

Nekada  su milovane bile....

Moje tijelo...nemirni vulkan...

Još uvijek u potrazi za nečim...

U leptira da se pretvorim....

Ma hoće li mi to pomoći.....

Da pronađem tebe....

Razmišljam tako....

JEDNA ŽELJA


 Jednom mi dođe jedna želja...
Nestvarna...stvarna...
Nije me briga..
Da budem kao pjena..kao magla...
... Da mi je haljina satkana nitima bijelim...
Da lebdim između sna i jave...
U svim prostranstvima.
Među polja da krenem,doline,bregove..
Nježno milujući....možda tebe pronađem?
Ne ..neće mi smetati ništa.
Mjesec da uzmem na svoj dlan,
U šuštanju lišća čujem tvoje riječi....
Rastrgam oblake..tražeći tebe...
Kosom svojom da milujem tvoj dah...
Ja sam samo ŽENA...što traži tebe..

Naše uspomene sada su pred mojim nogama...
Ništa se ne gazi....
Sve je na poljima ljubavi.
Nježnost kroz prste mi se povlači...
Zbrajaju sve milosti nama dane...
Koliko smo ih uspjeli uzeti...

Kad bi to bilo moguće...
Rasutoj pjeni satkati haljinu,
Da svaki mjehurić bude jedna uspomena...
Koliko ih samo imamo mi...
Nije me briga..
Što jednom mi dođe jedna želja...
 
 

JEDNO KLUPKO


 Više je ono što nije,
Manje je ono što je..

Pogleda bez odraza,
... Tražeći postojanje ...
Uhvaćeni zamkom ..
Samo jedan dan..
Zar priznanje treba?
U središtu vrtloga,
Pronađimo niti...
Samo jednu pravu.
Ah!
Što ,gdje,kako?
Ipak,samo u pjesmi snova...
Želja puno neizrečenih...
Stvarnost postojanja,
Samo lomi bez loma,
Tražeći postojanje,
Predajom bez milosti
Pružena utroba moja...
Što vapi za osjetom tvojim.
Samo jedna nit,
Povezati nas treba.
Zamotani tako ..
Da ostanemo jedno klupko...
 
 

JOŠ UVIJEK U SJENI


 Još uvijek u sjeni...
Nemirni bez imena...
Bez povratka,neznalice zablude.
Prolaznici putova,jedna staza u našim snovima.
... Možda se nađemo ,negdje u sredini.
Naizgled bez odredišta,
Uvijek put ostvari svoje ...
Primljeni tako u središtu nečega...
Bez početka,naizgled bez veze..
Nije tako,nije rečeno kako...
Nađemo se negdje zajedno..
Gdje ima za nas mjesta.
Zbliženi u jedno...
Zar to negdje svijetlo naše,
U lutanju pronađe nas.
Potražimo se ipak.
Zov bez riječi,samo mi znamo.
Poslušajmo zato, negdje između nas,
Nečujne riječi govorit će ...
Zbliženi u jedno ,nađeni na odredištu,
Bez početka,naizgled bez veze..
Još uvijek u sjeni.
 
 

NEKA DIVNA VIBRA U ZRAKU


Kao koprena spušta se veće.

Na horizontu bez granice,

Pomiješane boje sunca i noći. 

Zajedno sjedimo tako...
Preko puta mene pričaš mi tiho..

Slušam tvoje riječi...
Obris tvoga lica u odsjaju svijeće,

Pogledom te pratim...
Neka divna vibra u zraku..
Valovi čežnje pokreću osjet...

Na putu odlaska i povratka,

Ljubavna sjena dolazi meni...

Vraća se tebi...
Zajedno sjedimo  tako...
Sada bez riječi,samo pogledi  govore...

Uhvaćeni u zamku ,neželjeni  borbe.
Sve se pomiješalo u kovitlacu zanosa,

Pogledi,osjećaji,mirisi,zvukovi  i.....

Neka  divna vibra u zraku....

NEŠTO POSEBNO ŠTO SE DESI...


PLES MEĐU SJENAMA


 

Među sjenama,  sjena traži sjenu.

Pogled odlutalih misli.
Neumorna glad nad gladnima.

Ludilo veće od ludila.
Jedna pouka  traži drugu.

Vjetar nad vjetrom.

Mrak nad mrakom.

Tajnovita riječ u zraku....
Svijeće  u krugu sjena,

Plešu svoj ples .

Povezanost bez reda...
Život u mreži života.

Sve zajedno u plesu nad plesovima,
Bez završetka svoga kraja.

Uvijek iznova sjena traži sjenu... ..