U ovoj našoj orbiti mi smo samo sudionici na putu do vječnosti. U toj
prolaznosti imamo dva puta.Jedan put je vidljiv i tako nas vide svi oko nas ,a
drugi dio puta je nepoznanica za ostale i to je ono što izvire kao podzemna
rijeka,vrtlog,lava,živi pijesak oko nas.
Voli vas vaša blogerica

srijeda, 27. ožujka 2013.

PJEŠČANI SAT


 


Teče nam vrijeme
U maglovitosti  bez povratka
U sjenama i prikazama  
U surovosti  nedoglednoj.
Sa paletom od boja
Danoj na biranje...
Smjelost poneka  kroz dah radosti                              
Izlije nam boju pred noge naše
Da razgrćem staze života,
Preskačemo zamke
Boreći se bez prestanka.
U  tome labirintu        
Razbijene krhotine strše.
Obilazeći oko njih spaja se naša staza.
Pijesak života slaže se na hrpu,
Koliko tajni u svakom zrnu skrito...
Vrijeme se pomiče
Vihorom nepriznate stvarnosti.
Nesvjesni ..bitnosti labirinta
Svoga postojanja,
U ljušturi pješčanog sata....
Okrećući se u vremenu  koje nam je određeno
Stazama zacrtanim
Uzimajući  dijeliće slagalice
Koje još uvijek slažemo....

ponedjeljak, 25. ožujka 2013.

OVO TI PRIČAM


Ovo ti pričam jer želim da znaš

Da vječnost moja je bila tvoja.

Sve što sam imala ja dala sam tebi

I snove svoje stavila   pred noge tvoje.

 Mladost svoju poklonila tebi

Da me vodiš putovima posutih zvijezda

Da spavam na svili kao prinzeca tvoja.

Da me grliš,ljubiš,miluješ

Jer sve moje je tvoje...       

U plesu bez daha

Pripijenost tijela do bola..

Vrtlozi  u žilama

Smiraj na kraju.

U lepezi od školjke ja ležim i čekam...

Ne vidim ništa i ne čujem ništa...

Osjećam na sebi zrake sunčane ...

Toplinu boja u spektru ....

U okrutnosti snova istina je jedna

Da zarobljena u lepezi od školjke

Ostajem još uvijek....

Ta istina je gorka uzela snove moje..

Ovo ti pričam jer želim da znaš

Da vječnost moja je bila tvoja.

petak, 22. ožujka 2013.

UMJESTO TEBE


U cijelosti tvoja
U samoći svoja.
Samoća što doziva tebe
U igri bez prestanka
Mijenja se sjena moja...
Ne želim da mi sunčevi zraci miluju kosu
Umjesto tebe .                               
Ne želim da me oblaci ljube
Umjesto tebe .
Ne želim da mi vjetrić miluje grudi
Umjesto tebe .
Postelju da mi žito  grije
Umjesto tebe .
Samoća što doziva tebe
U igri bez prestanka
Mijenja se sjena moja.

utorak, 19. ožujka 2013.

U POTRAZI ZA TOBOM



Reci da me voliš....
Sunce  je još uvijek naše...
Srce i duša plamen   vječni...

Tijelo u drhtaju za tobom....

Otkrivena  plaštem života
Jedinstvena čežnja obostrana
Sve pisano u knjigama bez riječi....
Ljepota podnevne raskoši
Kao slagalica životnog tijeka...
Smiraj dana u nježnosti  zove
Sve  naše neispunjene snove.
Samo tvoje riječi
Moja su hrana.
Moje je carstvo
Tvoja vrlina.
Utjeha moja
Ljubav je tvoja.
 Vrijeme što prolazi
Ne dodiruje   stvarnost.
Mogu tako čekati stoljećima
I nije mi teško...
Savita u gnijezdu prirode
Svuda nijema tišina.....
Ostavljena da sredim svoje misli
Jer sve je sama praznina
Reci da me voliš.....
Vrijeme je počelo bore na licu da mi šara..
Kosa  već  bijelim  prahom posuta,raspuštena...
Oči   umorne ,sa čežnjom  zrače.
Ruke u krilu čekaju tvoju toplinu.
U utrobi neki  grč....priroda se poigrava ....
Reci da me voliš...
Još uvijek sam u potrazi za tobom.  

ponedjeljak, 18. ožujka 2013.

VREMENSKI PUTNICI


Što tako prohuja pokraj mene....
Razgolitio me u čekanju ....

Odsutnost od nečega  sve  teže mi pada
Ali još uvijek ima jedna nada....
U vremenskom odlasku
Povlači   i moju postojanost
Razgolitio me u čekanju...
Sva u treptaju samo povezanost ustrajna
Kroz   sjenu ulazi nijemo
U čuđenju bez svrhe
Otimači prošlosti,sadašnjosti ,budućnosti
Razgolitio me u čekanju...
Nemojmo tražiti uzaludan odgovor
Na postojanost sada i tu
Uvijek smo netko....tražeći ono nešto...
Sve što smo skupili
Mi... vremenski putnici
Raznese se brzo...
Kao kad puhne vjetar
Na drvo života...
Sve lišće sa mrežom povuče .
Bez pitanja,bez najave
Treptaji  slijepi
Riječi nečujne
Borba bez očaja
U čuđenju ostadosmo tako
Skoro bez ičega

Razgolitio me u čekanju....

IMA DANA


Ima dana kada ne znam što sam.
Ima dana kada sam izgubljena...
Ima dana beznadežnih...
Ima dana očajnih sa sivom bojom izmiješani...
Klonem u prostranstvu života...
U duši praznina,
Tijelo iznemoglo ,shrvanost do kraja...
Tako se skupi sve u meni.
Nošena  strujama prošlosti,
Ovijena u koprenu sadašnjosti,
Maglovitim putokazom budućnosti.
Koliki teret nositi moram...
Kao očajnik na sudu života,
Tražim rješenje,a ne vidim ništa...
Klonule glave,shrvanih ramena,
Dozvolim sebi uči u pustaru..
Misli mi se koturaju...
Pohvatat ih ne mogu...
Razbacane na sve strane
Bore se u meni
Dotući me žele...
Koliko je samo dana ovakvih?
I onda me  nešto strese
Od glave do pete.
Što je takav  dan,naspram života koji mi se nudi...
Ipak znam....
Ima dana kada ne znam što sam.
Ima dana kada sam izgubljena....
Ima dana beznadežnih.
Ima dana očajnih sa sivom bojom izmiješani....
I onda me nešto strese
Od glave do pete.
Što je takav dan,naspram života koji mi se nudi...

ODLUTALA


Poslana od sebe same,

Lutam  prostranstvima.

Iza mene moja sjena ostavljena...

U talasima povjetarca,

Šapuće trava svoju priču.

Samo hodam ,upijam...

Od nekuda zraci sa neba,

Kao prizma u spektru.


Otvorena vrata na poljima ,

Da prođe vrijeme u letu...

Samo hodam,upijam...

Jeka  iz šumske maglovitosti

U sudaru stvarnosti...

Poslana sudbina na dlanu .

U žarištu nebitnosti

Ostvareni snovi zanesenosti.

Nešto me vuče da mi priča svoju priču...

To je samo osjećaj poziva upućenog...

U vremenu ovome, lutam da nađem nešto...

Samo će doći i pokazati svoje lice...

Ne brine me mnogo ,vremena ima...

Samo hodam,upijam...

MOJ OSLONAC


Uvijek je srce za treptaj znalo

Zvjezdano nebo osuti se stalo...

Svjetlost beskonačnosti u prolazu

Osjećaj povezanosti do iznemoglosti

Plavetnilo razasuti dijamanti

Zvjezdice ili neki zraci.... 

U strujama sadašnjosti ,u dodiru što zrači.

Kao sjena  što  olujom struji

U njihanju  svome mene da obujmi.

Njedra nad plavetnilom....

Drhtaj ruke  traži te negdje....

Dozivi u sveri  bez kraja

Samo je jedan  u beskonačnosti raja.

Kao od stijene  isklesan  bio

Pogled u strujama nebeskim svio.

Uvijek iza mene tvoja postojanost

Toliko jaka da ozračje šalje....

Stojiš iza mene....uvijek....

Osjećam te, jako....

Znam da si tu..

Vjerni   pratioc kroz vrijeme

Moj oslonac,moja snaga,moj mir...

Drhtaj ruke traži te negdje....

Dozivi u sveri bez kraja

Samo je jedan u beskonačnosti raja.

nedjelja, 3. ožujka 2013.

U PROLAZU


U prolazu dana,u prolazu sjete

Ne traži bez veze

Otišla sam,bez pozdrava

Da nađem sebe.

Oči su moje ogledalo .

Dok tražiš u njima odgovor ,

Dobro ih gledaj.

Nije uvijek ono što želiš...

Dobar je osjećaj da vole bez presedana...

Tako su one slagalice od sitnih prolaznosti.

Satkana sudbina,

Dubina koja je širina

U zjenicama točkasta vrlina.

Sve je to sabrano kao knjiga.

Pročitati možeš ako želiš.

Nitima tame,dodano svjetlo,

Pomiješane boje duše i života,

Izoštrene kao povećalo

Dugine boje satkane u odgovor.

To sam ja,onakva kakva sam...

Dajem svoju ljubav svima koji je žele

Dajem  dobrotu ,ne tražim ništa..

Koliko je sakrivenih nepravdi

Kroz život nanesenih

Negdje u kutu oka ,maknuto na stranu...

Ponekad zrače kao ledena oaza

Samo na oprezu...

Većinom toplina izvire i širi se...

I tako u prolazu dana,u prolazu sjete

Ne traži bez veze,

Otišla sam bez pozdrava

I našla sam sebe....

Oči su moje putokaz .

One ti govore ,samo pogledaj u njih...