U ovoj našoj orbiti mi smo samo sudionici na putu do vječnosti. U toj
prolaznosti imamo dva puta.Jedan put je vidljiv i tako nas vide svi oko nas ,a
drugi dio puta je nepoznanica za ostale i to je ono što izvire kao podzemna
rijeka,vrtlog,lava,živi pijesak oko nas.
Voli vas vaša blogerica

srijeda, 17. travnja 2013.

NE UPIŠI MOJE IME


 

Ne upiši u spomenar samo moje ime

Kad  želim da me imaš cijelu

Ni brda ni doline ni putevi svijeta

Neka ne budu prepreke

U mirisu vjetra buđenju zova ljubavi

Probudi se od stvarnosti

Pobjegni na krilima čežnje

Sa izvora mudrosti napi se

Prolaznosti ne otvori vrata

Neka se desi što desiti se mora

Bar jednom od dva bića da bude jedno

Spleteni kao povijuše da drhtimo od strasti

U vrtlogu bezvremenskom darivati ćemo sebe

Ni brda ni doline ni putevi svijeta

Neka ti ne budu prepreke

Ne upiši u spomenar samo moje ime.

utorak, 16. travnja 2013.

DA TI KAŽEM IME


 


Da ti kažem ime

Naše bi igre bile bez kraja

 Vijugavim stazama šuma mračnih

Krijesnice titrale kao svjetleće

Vodilje puteva naših

Igrali bi se u igri neviđenih snova

 Dozivali se stalno bez prestanka

Da ti kažem ime

Potrčali bi   susretu nježnom

Pričali zagrljeni bez postojanja

Kao što rijeka

Tiho u koritu svome žubori

Dlanovima u dodiru traženja

Stvarali nevidljive iskre žudnje

 U susretu vremenskom

Da ti kažem ime

O vječnosti što si duga

Što više bremenita i korjenita

Kolijevko    snova

Zagrljaja,milovanja,odricanja

Da ti kažem ime

subota, 13. travnja 2013.

U IGRI ŽIVOTA


Nije da nam puno treba...
Samo poneka misao
Da naiđe u tome trenu...
Za odlaskom bez cilja
Putevima prašnjavim         
Da lutamo...
Jer tako nam dođe
Skupi se sve u cjelinu jednu
Misli  od prije,sada i ubuduće...
Što još da priznamo sebi...
U vožnji bez cilja
Postaviti sve na mjesto svoje...
U igri života
U trenu od igre.
Misao jedna uvijek je vrijedna
Sabranost do kraja muka je veća
Što bježeći od sebe
Najviše boli....
Na cilju do kraja
Pokupi misli u svežanj života
Da ne budu suci ni porotnici...
Volja se bori sa nejasnoćom misli...
Nekada je tako....
U igri života
U trenu od igre

utorak, 9. travnja 2013.

POLJE MAKOVA


 
U polju makova ja čekam tebe....
U  mreži od crvenog satena
Drhte lagano pupoljci
Procvjetani neki....u igri svojoj...
Neiskvarene namjere odašilju
 na stapkama svojim..
Vijenac na kosi rasutoj
Sapleše ruke moje
U čežnji ...
Od silnoga cvijeta
Da li vidjet češ mene...
Prohladno nešto
U strujama oko mene
Stiščem se sve više .
Da čekam još uvijek na tebe...
Pogled mi u nedogled doseže
Ta obzorje drhti...makovi se njišu..
Vapaj  srca ....
Čekam...
U daljini u titraju omaglice
Lutanju pogleda  što me ganu
Sakrivena  neka  bol....
U polju  makova ja čekam tebe...



ponedjeljak, 8. travnja 2013.

VEČERAS SAM ZA TEBE...


 




Večeras sam za tebe 

Stavila na sebe

Haljinu jednu najljepšu...

Crvenu...

Samo tako..

Došla sam na obalu jednu

Gdje voljeli se jesmo

Davno...

Ništa nismo svjesni bili  

Ni obale ,ni mora,ni planina u daljini

Ni sunčevih zraka u putanji milovanja

Na zalasku...

Samo u struji od mora poslanoj

Što te opije do beskonačnosti

Njemi sudionici ljubavi svoje

Bili smo tada....

Kako je tiho sada

Da li kao tada.....

Pružam ruke svoje

Dajem ti usne vrele

Evo ti tijelo moje.....

Možda je još negdje

U kojem kutku ove plaže

U ljušturi morske trave

U titraju valova što srca slažu

Ostao jedan od silnih

Poljubaca naših.

NEMIRNI SNOVI


Nemirni snovi...

Probudiše me naglo..

Onako u polu snu  ...

Prebacujem na tijelo svoje

Nešto .....

Uzimam luć....

I tražim od vrata ključ...

Ma koja je ovo obuzetost..

Snovi da ti oduzmu san....

Nije da sam savršeni pajac

Ni sudac nisam...

Ne želim biti....

Kao robot u iskušenju

Otvaram vrata..

Na poljima da se nađem.

Vani izmiče noć

Gura ju jutro.

 Pa koja iskonska tišina!

Oblaci  uz muziku svitanja

Unose  se dahom neizbježnosti

Svojim iscrtanim tijelima

Pomiču se zrakama od zlatoveza

Suncu  života svijeta.

Sjedim na travi,

Obuhvaćena njenim zagrljajem...

Ma i progledala već jesam...

Nozdrve mi se šire sve više

Koji to opojni  vali

U igri prirode

Pokazuje svoje čari...

U šumarcima ...lokvice vode u  titraju srebrne

Ispred njih ...razbacane usnule kučice...

Na  tijelu prirode, probuđena,sretna.

U ruci luć....

Sa jekom u jecaju

Odoše nemirni snovi....

Ta dan nam se novi budi

Privija u gnijezdo života

Hodočasnike svoje

Na stazi njezinoj.....

utorak, 2. travnja 2013.

UVIJEK IMA NADE


U beskraju galaksije

Osjet do srži  darovan...

 Na mjestima bez kraja

Gdje  samo spore dišu

Između sna i jave

Na stijenama sjetnim

Stazom bijelom okrunjeni.

Na nebu i MJESEC i SUNCE

Da zajedno se združe...

Ne žele da ostave

Nesretne duše...

Uvijek ima nade

Jer u iskrama plavetnila noći

Izvora  neograničena  sjedinjenja

Zajedništvo  dotaknuti  treba....

Samo u predaji osjeta prirode

Promatrači nijemi da nismo samo

Jer sve nam je dano...

Satkanost  veze što u plesu dolazi

Sa nama jedinstvo da stvori.

Uvijek ima nade.

ONO ŠTO JESAM



Ono što jesam
Ili ću biti....
U satkanoj prizmi
Od bijele magle...
Zborim riječi da više ih ima....
Ma tko će me čuti
U jeki  odraza moga...
Stvaraoc ruku djela
Sabirem...
Misli lete strijelama
Kovitlaca osjetila moga...
Moje riječi..
Koje će poslije na papir leći
U kolu nevidljivome
Lete oko mene ....
Diraju do srži...
U sve pore tijela stižu,
Da na kraju
U punom sjaju pljusnu....te...
Svoje  mjesto , još malo nacifrane,
Na bjelilu papira nađu.

ponedjeljak, 1. travnja 2013.

JEDNA KNJIGA....


 Ima jedna knjiga....
Sabrana sva djela ....
Od početka...
I još uvijek stvaraoc sam njeni....
Koji god se list otvori
Samo istina pisana stoji...
Nači u njoj svašta ima,
Ma kolika je mašta moja...
U istini   uvijek ima nešto
Što sa maštom vezuje se pravo....
Kao kad kipar radi svoje omiljeno djelo
Tako i ja samo nizam nisku svojih riječi..
Listovi na knjizi pisani..
Ma kolika je teška....
Kako i ne bi ..
Od toliko riječi što izviru,
Kao voda što napaja sa izvora...
Ma ne vidim se pravo...
Da li sam samo san u javi ove zbilje...
Neka otvorena stoji...
Još uvijek pišem u nju..
Neka vrijeme leti..
Neka se smjenjuju oblaci
Sa sjenom i stvarnosti...
Neka leptiri lete..neka košute pasu...
Neka trava niče,neka rijeke dišu....
Drveće neka čuva ovu planetu....
Još uvijek stojim pravo...
Držim svoje snove kao dijete svoje...
Jer još uvijek misli lete i stvaraju
Riječi ove......
Ima jedna knjiga....