U ovoj našoj orbiti mi smo samo sudionici na putu do vječnosti. U toj
prolaznosti imamo dva puta.Jedan put je vidljiv i tako nas vide svi oko nas ,a
drugi dio puta je nepoznanica za ostale i to je ono što izvire kao podzemna
rijeka,vrtlog,lava,živi pijesak oko nas.
Voli vas vaša blogerica

srijeda, 29. svibnja 2013.

IMA JEDNA KLUPA....


Ima jedna klupa

Sretna ....

Tajanstvena....

Na predivnom mjestu jednom

Mjestu gdje vrijeme stoji....

Na stazi kroz život

Našli smo se slučajno...

Da skratimo vrijeme danu...

Dok priroda pruža poziv.

U šetnji  toga dana

Sretosmo se na klupi jednoj...

Klupa sama u krajoliku ljubavi...

Nešto nas je mamilo

Nešto nas je prizivalo...

Sjeli smo jedan kraj drugoga

Drveče je šuštalo oko nas...

Neke poruke slalo...

Jezero preljevalo boje....

Povezalo nas nešto...

Pričati smo stali

Kao poznanici stari...

Od tada

Onako slučajno...

U isto vrijeme

Klupa je čekala nas dvoje...

Pričali smo satima

Riječi su plele priče naše

Toliko toga zajedničkog

Dva bića spoji...

Nekada sam plakala

A ti me tješio...

Nekada si ti plakao

Ja te tješila..

Smijali se zajedno .

Kolike tajne

Ostadoše

U klupu utkane.

Životna staza dijeli se

Putevima mnogima...

Jednim si ti morao da kreneš

Da ostaviš mene...

Život se poigrao sa nama...

Ljepih trenutaka nam ipak dao...

Ostalo je samo sjećanje

Na divne dane

Provedene na klupi jednoj

Samo sjećanje

U srcu nam ostade....

ponedjeljak, 27. svibnja 2013.

NE MOGU....


Ne mogu ti reći

Sve tajne moje

Ni ja ih pravo ne znam...

Slažu se ponekad pred očima  

Što u duši sve titra stoji

Nezapisano je...

Znam ...

Okrenem  pred sobom

Staze života svoga

Uvijek mi nešto izmakne

U tajnosti ostane...

Pitanja uvijek ima

Što postavljam sebi...

Od poljupca prvog

Drhtaja mladosti

U plesu zrelosti

Vrti se sve pred očima mojim

U igri igrača bez dresa i imena

Smjelost je veća što želja je veća

Da pronađem ključ izgubljene staze.

Zar išta znači biserje i zlato....

Ako je duša prazna....

Upisano stoji nevidljivom tintom

Da ....

Ništa nije jače od ljubavi snažne

Prijateljstva što granice nema...

Srca otvorena ,nježna i blaga...

Ne ostavljaj me zato..
Što...
Ne mogu ti reći

Sve tajne moje

Ni ja ih pravo ne znam...


nedjelja, 26. svibnja 2013.

SJENE U IGRI.....


Na pločniku

Sjene u igri

U lokvicama vode

Prašini kuta cigle

Što vole u sumraku

Da se nađu...

Svoje priče

Da nam kažu...

Svaka na svoj način

U plašt nevidljiv omotane

Plešu pred nama

U ritmu svome

Sjene u igri....

TI I JA


Krenuli smo zajedno

 Ja sa pjesmama svojim

Koferom u ruci....

Ti  da mi ih pjevaš i sviraš

 Gitarom u ruci....

Pred nama beskrajna cesta

Nigdje nikoga  

Mi sami....

Zagrljeni ...

Pogledi u susretu

 Opušteni ...

Hodati ćemo tako

Bez ikakva plana

Nači neko mjesto

Samo za nas dvoje

Ostati tako....

Vrijeme će igrati

Nad nama..

Padati će mi na obraze

Latice u obliku slova...

Satkane u pjesmu.

Muze će tkati  

Posebno za tebe

Čipku od nota sa pjesmama mojim.

Tako ćemo ostati

Bez ikakva plana

Na mjestu jednom

Dok opet ne pođemo

Beskrajnom cestom.

Ja sa pjesmama svojim

Koferom u ruci....

Ti da mi ih pjevaš i sviraš

Gitarom u ruci...

srijeda, 22. svibnja 2013.

RIJEKA BEZ POVRATKA

Ako me ikada pronađeš
U rijeci bez povratka...
Prihvati me nježno
U naručje svoje...
Neka usnule oči moje
Zvijezde budu tvoje...
Pritisni me nježno
Nedaj da drhtim...
Kapljice vode
Osuši usnama svojim...
Drži me tako u vječnosti...
Neka vrijeme ne nalazi ime...
Samo nas dvoje
U rijeci bez povratka..
Odrazi naših tijela ....
U zagrljaju grča nježnosti
Sjene što plešu nad njima
 Njemi su svjedoci
U rijeci bez povratka.

četvrtak, 9. svibnja 2013.

NA SJENIKU JEDNOM


Jednom davno

U mladosti proljeća

Našli smo se zajedno

Na sjeniku jednom.

U mirisu sijena

Zaboravljeno postojanje

Samo ti i ja

Neiskusni za promjene neke

Gledali se nijemo...

Zvona sa crkvenog tornja

Najaviše podne

Ubrzaše kucanje naših srca....

Ruke si pružili

Prsti se spleli

Privukli se tako

Naslonili glave

Na ramena naša...

Ne znam ni sama

Što desilo se tada

Sijeno kao prostirka

Najmekša od svega...

U naručju tvome

Nađoh se začas.

Usisani negdje između neba i zemlje

Kao bića što pronalaze sebe

U tunelu strasti vrtloga oblaka

Bez granica mogućeg i nemogućeg.

Onda odjednom...

Koprena se diže

Stvarnost pred nama ukaže se bliže....

Gledamo se nijemo

Samo ti i ja

Na sjeniku jednom

srijeda, 8. svibnja 2013.

SVI TVOJI DODIRI


Svi tvoji dodiri

Na putu postojanja

U povezanoj melodiji

Prebiru nježno po koži mojoj.

Osjećaj do srži grabi

Drhte kapci

Oči se sklapaju

Zaigranost postaje sve veća

U povezanoj melodiji

Trnci slasti

Postaju sve jači.

Svi tvoji dodiri

Nježni do beskraja

Pronalaze točke

Središta svemira.

Pore na koži otvaraju vrata

Pune se medovinom jednoga svirača.

Svi  tvoji dodiri

Smjelosti najboljeg virtuoza

Vatru na koži usplamšu

Jednim pokretom je stišaju

Neka tinja tako polako

Do susreta ponovnog

Ostaće po koži mojoj

Svi tvoji dodiri.