U ovoj našoj orbiti mi smo samo sudionici na putu do vječnosti. U toj
prolaznosti imamo dva puta.Jedan put je vidljiv i tako nas vide svi oko nas ,a
drugi dio puta je nepoznanica za ostale i to je ono što izvire kao podzemna
rijeka,vrtlog,lava,živi pijesak oko nas.
Voli vas vaša blogerica

nedjelja, 30. lipnja 2013.

SPOJENIH RUKU


Dok nas  sretoste

Spojenih ruku

Da hodamo tako

Ne sudite nikad

Jer ne znate zašto

U jednoj je vezi

Sva ljepota naša

Pisana knjiga života

Stranice mnoge

Već požutjele možda...

Još uvijek jačina

Najveća vrlina

Jedne veze....

Oluje prohujale mnoge

Stranice trgale nijemo

Još uvijek je ostala

Pisana knjiga života

Jača od jačega

Tvrđa od kamena

Slađa od melema..

Ne sudite nikad

Na putu života

Dok nas sretoste tako

Spojenih ruku....

LEPTIRI....


 Nešto se rađa

Nešto se vine

U visine....

Nešto se rađa

Kao nada naša

Leptiri.....

Između vjeđa

Okrilja krila

Ruku i tijela

Leptiri ....

Ni dodiri u dodiru

Nisu sjenom nošeni

U kosi

Nabori na čelu

U snu ekstaze veće

Ne obrisane boje

Naše sreće

Leptiri .... 

Dok letjeli su oni

Trgali krila svoja

Bojali bojama ljubavi...

U snovima neprobuđeni

Spojeni letom leptira

Samo tijelo kraj tijela

Prašina leptirova krila

Posipa snove naše

Leptiri...

USNE NA LICU MOME


Nisam znala što su usne

Dok tebe srela nisam

Mislila sam kako one

Nama svima jednako služe...

Da se jede..pije..priča..

Poljubac  neki kako kažu....dade

A onda...

Pa otvori se zemlja ....

Da propadnem u nju

Dok stisnuo si usne svoje

Na moje

Ta ....srž mi kostima zaigra

Krv mi zavrije u venama

Ruža procvjeta na usnama...

Kao zaljepljene usnule zvijeri

Uskovitlao se vir u njima...

Što prolazi vrhovima

Jezika znanog svima

Zamrzli se dani svijeta

U trenutku ovog poljupca

Koja slast to doprijeti može

Do vrhova moje kose

Cijelim tijelom val da prođe

I na kraju zaigra ples

Nad plesovima u

Grču nožnih prstiju mojih...

Pa se nazad vrati

Putanjom od slasti

Od kraja do početka

Na usnama da se nađe

Poljubac od šećera slađi

Da vrije i kipi...

Jer samo su jedne

Usne na licu mome....

ŽENA SA GLEČERA


Nisam znala da vrijeme postoji

Dok tebe nisam vidjela

Kako si samo doletio

Našao mene....

Taj pogled u očima tvojim

Znala sam da mene tražiš

Nisam te poznala

Ali sam te čekala

Čekala nekog

Gledajući sa hladnih visina

Sa glečera svoga

Kroz vjekove....

Tako je bilo...

Dok nije pucati stao...

Malo po malo

Čula sam jeku...

Nešto se lomilo u bijelim daljinama

Naslonjena na njega vjekovima

Počeo se krhati..

Padao je u dubine

Sa plavičastim odsjajem

Odvajale se gromade

Padale u more

Da se napravi bezdan..

Pa opet uzdigne...

Još samo mali dio

Na kojem sam ja stajala

I ne znam....tebe čekala...

Doletio si ...u očima poziv...

Koja jačina pogleda tvoga

Odlučnost za nas oboje....

Nije te briga glečer se lomi

Straha nemaš,jači si od sudbine

Došao si po mene

Da me poneseš

Odvojiš od davnina

Satkanih sudbina

Tebe sam čekala

Kako si to znao.....

RIJEKA TEČE....


I opet smo gledali

U rijeku našu.

U suton

Oblaci odlaze.

U daljini još

Pokoja  iskra.

Rijeka teče

I još uvijek blista.

Noge nam bose

Dodiruju se tako.

Ruke nježno

Stišćemo još jače

 Nekako  nam se plaće.

Zadnji smo puta

Kraj rijeke naše

Koje su tajne ostale

U korito njeno stale

Mi se opraštamo od nje

A možda i od ljubavi naše

Rijeka teče....

četvrtak, 27. lipnja 2013.

KROZ DALJINE.....


U moj život ušao si samo tako

Zavolio me brzo i lako

Putovao sa žudnjom svojom

Prostranstvima moga svijeta

Gledao me sa visine

Pratio me iz daljine

Da pokucaš  u snove moje

Da otvorim vrata srca svoga

Pustim tebe

Da zajedno pletemo vijenac sreće

Laticama cvjetnim da sipamo staze naše

Kroz daljine..

Poljupce da snovi nam krase

Kroz daljine...

U dodiru...bez dodira

Osjećamo struje sreće

Kroz daljine...

Sa usana da pijemo medovinu

Tijela da drhte u susretu svakom

Kroz daljine

U moj život ušao si samo tako

Zavolio me brzi i lako

Kroz daljine...

KAMENA SRCA


U dubini između sna i jave

Negdje u utrobi grotla prirodnoga svijeta

Sunce u prodoru sjenu tjera

Lijane sapletne...čudesni smiraj

U mirisu trava pomiješanih

Ležim ranjena srca....

Mahovinom pokrito tlo

Tako nježan ležaj...

Koliko sam dugo

Već ovako ranjena....

Nema tebe da me primiš

Tješiš   u naručju svome

Rukama  griješ  moje tijelo

Cjelivaš me cijelu,oči,usne moje..

Zadrhtah na čas....

I opet padnem u neki strašan trans...

Zar da me ostaviše tako...

Nepomičnu ..usnulu...

Sa ranama na srcu...

Osjećam polako da tijelo mi se mijenja...

Noge ,ruke...ramena

U što ću da se pretvorim????

U neko novo  biće

Koje  ćeš možda  više voljeti

Na svome krilu držati,grliti i ljubiti...

Zar ostavit ćeš me tako ????

Ja ...nepomična....

Gdje si ......

Zar ti je srce postalo kamen????

Kamenije od ovoga mjesta

Ni ja..ni ja...ga smekšati više ne bih mogla

Snaga me ostavlja...želim te...

Što učini da ti srce kamenom posta

Pa moja ljubav još kod tebe osta

Dobro ...pusti me onda

Ne pitaj više za mene...

Presušile i suze moje

Jer cjelova tvojih od davnina bilo nije        

Neka bude...što biti mora...

Bila sam ikona tvoja

Pustio si da odem...

Nisam te vidjela više

I sada sam ovdje

Ja odlazim...

A ti ostaješ negdje kamena srca...

JEDNE NOĆI-TVOJA VILA


Kroz dozivanje tiho

Kao da plaće violina

Čula sam tvoj glas

Negdje daleko....

Ponio me vjetar

Na krilima svojim

Kroz prostranstva mnoga

Na mjesto jedno

Bez bojazni stadoh

Pogledom prijađoh

Šumarci mnogi

Mjesec na nebu

Smiješit  se stao...

Oko nogu sapleše sjene

Miris opojni nozdrve mi širi

Drveće pružilo vene svoje

Osjetim na sebi milovanje neko

Sa vjetrom si sletio

Do mene doletio

Stajao nijemo

Gledao zaljubljeno

Govorio nisi

Zatvorili oči

Struja ljubavnog zova

Mirisala drhtajima nježnim

Opijeni ...bez pića...

Upijali smo vibracije tijela naših

Jer znamo da je to tren

Koji vrijedi život cijeli

I stajali tako

Ruku stavila na srce tvoje

Da ga osjećam kad odem

Disali smo ubrzano

Ljubav udahnuli jedan drugom

I onda...

Na krilima vjetra

Poletjela nazad

Dok me opet ne pozoveš...

PORUKA MIRA


Onaj osjećaj od jutra kad imaš...

Kad ti neka mučnina u želucu titra

Cijeli dan se ježiš

Znam da bolesna nisam...

Koliko dugo već odgađah

Da poslah poruku tebi

Poruku mira....

Uvijek nešto drugo

U život mi dođe

Pomuti snove i nade nove

Toga sam dana

Goluba svoga poslala tebi

Sa porukom mira.

Znao si mjesto naše

Most koji stoji samo za zaljubljene

Tamo kad dođeš maštom prođeš

Svijet gdje vilinske pjesme čuješ

Gdje zvjezdice lave titraju u zraku                 

Gdje dvije osobe jednom postadoše

Tu ne vladaš sam sa sobom....

U sumrak ,dok počinju treptati lampioni grada

Uvijek smo se nalazili na mostu našem

Tako i ovoga dana....

Došli smo tiho...

Bez riječi stali

Ja drhtala kao prut

Jer sam mislila da si jako ljut.

Približio si me k sebi

Uzeo nježno ruke moje

Usnama svojim cjelivao čelo moje

Nismo se usudili pogledati oči naše

Što urede neke male  svađe?

Golubovi oko nas..

Neki sjede ,neki u svom letu guguču...

Ti u odjelu ...ja kao curica neka....

Obuzme me jeza....

Zar rastanak je već došao????

Pa zar samo tako

Da bacimo dane naše

Kao djete što bojalo je sliku

I na kraju razmrljalo po njoj boje..

U daljini trepere lampioni...

Što nekad svjedoci bili                                                                                                        

Poljubaca naših...

Pa što napravi ovaj vrtlog što uđe u naš život

Razdvoji nas bez riječi

Bez objašnjenja

Dozvolili smo sebi

Da jedna mala svađa

Rastavi srca naša....

Bol je stezala oko srca

Ali što naprave tvrdoglave glave

Nema riječi...

Nitko ne zbori....

Golubovi još uvijek sjede

I blijedo nas glede

Nije im jasno

Da tako kasno

Sa predajom se složiš

I ne boriš za ljubav svoju....

Još uvijek mi tvoja usta

Na čelu mome osjećaj bude...

Zašto golubovi nismo....

Da svoju ljubav čuvamo

Vječno......

utorak, 25. lipnja 2013.

RATNIK


Lutala sam kroz mjesta pusta

Da pronađem tvoja usta

Stazama neprohodnim

Kroz vrijeme borbe i krvi

Jer želim da moja ruka sve to smrvi

U tmini gdje zvijeri lutaju

Tražeći okus krvi

Spremna za borbu sa njima

Jer moje srce vatru  ima

Kroz klisure neprohodne

Gdje vapaji odzvanjaju od horde

Tražim svog RATNIKA

Na grudi svoje da ga stavim

Rane njegove da vijem

Sa njime da vino pijem

Da ojača samo malo...

Jer zvono za uzbunu već je zvalo

Znam da negdje leži

Od zvijeri on bježi

U  tmini klisura i pustara

Stojim ,slušam....

Vibracije neke dolaze do mene

Osjet poznati kožom mi struji

To je moj RATNIK negdje u ovoj oluji

Možda ga težak oklop steže

Neda mu da diše i tako ga veže

Možda je nemoćan u krvi omotan

Puže i bježi.....

Kao lavica bijela

Na sudbinu sam njegovu sjela

Skočila u pustaru,kroz klisure sure

Razmaknula crnu sjetu

Samo ljubav usmjerila veću

Zaustavi me nitko mogao nije

Jer svi me znaju takvu od prije...

I zvijeri što lutaju bježe sve dalje

Osjetim njihov zadah ljutnje i grgljanje..

Između sjena od vremena

Držim svoga RATNIKA

Glavu mu na svoje grudi privila

Kroz usta volju mu udahnula

Samo nas dvoje u postojanju ovog trena

Zaštićeni snagom ljubavi našeg vrela

Jer ja sam pronašla svog RATNIKA

JEDAN SLUČAJAN SUSRET


Jedan slučajan susret

Pitam se...jeli slučajan....

Baš usred najveće ceste...

Na najširoj ,najduljoj cesti

Što vodi u pustinju nemilosrdnu

Mi nasred ceste...

Kuće ,trgovački centri,

Drveće ,željezni blokovi rasvjete....

Uzduž se nižu

Mi nasred ceste....

Sjećam se toga...

Nešto me vuklo

Da pođem u tu ulicu

Onako ...bez plana..

Kao uvijek nošena stihijom osjećaja

Dođem ja....

Cesta bez zebre....

Druga me strana vuče

Krenem...

Noge mi se spletoše

Srce zadrhti

Dok prelazim tako....

Ugledam TEBE

Nasred velike ceste..

Kao da si čekao MENE

Nema pravila kad nešto te vuče....

Samo slijediš osjećaje svoje

U zagrljaju ...

Nesta sunce,dan i vrijeme

Poljupcem spojeni

U postojanju samo našem

Trenutak je to bio...

Ali nama kao cijela vječnost

Sabrasmo se brzo...

Na najširoj,najduljoj cesti

Što vodi u pustinju nemilosrdnu

Koracima lakim ,ostavimo cestu

Neka ona bude za neke druge

Cesta bez zebre

Jedan slučajan susret

ponedjeljak, 24. lipnja 2013.

NA RUKAMA NEPOZNATOG


U surim valovima

Hladnim ,nemilosrdnim....

Netko me je pronašao

Na rukama NEPOZNATOG

Zaštićena odjednom postadoh

Ne znam što se desilo...

Kako sam isplivala van ?

Što se desilo sa igrom

U morskim dubinama

Već sam usnula san

Čekajući....

Tada odjednom..

Ne znam ni sama

Našla sam se na rukama

NEPOZNATOG

Nosio me nježno

Gledao u lice

Da li dišem još...

Ozarena lica

U oku mu iskra...

Možda me tražio vjekovima

I našao sada....

Od kuda sam došla....

Gdje sam bila..

Što vječnost učini samnom

U mladost se vratih

Raspuštene kose

Padale po pjeni od valova

Ruke bespomoćne

Nisam više ni gospodar tijela svoga

Ta plivala sam cijelu vječnost

Da pronađem tebe....

Pjenilo se more

Bacalo pjenu

Tuklo nemilosrdno

Vuklo me nazad u dubine bezdana

Da ti odozdola šaljem poljupce

Jači si od stihije valova

Ja još uvijek bespomoćna

Ti me samo gledaš

U očima ti nebo

Na usnama cvijeće

Nosiš me nježno

Sve dalje od pučine

Podigla sam lagano glavu

Gledam te...

Smiješak na tvome licu

Obučena u haljinu moje mladosti...

Na nogama sandalice...

More se pjeni

Doziva u dubine...

Ja ne mogu nikuda....

Ležim na tvojim rukama

Opireš se mreži valova  

Što zapliće ti noge

More  te vuče prstima svojim ledenim

Mene da vratiš nazad....

Tko si ti?

Jeli sam tebe čekala u dubinama?

Sada sam u tvojim rukama

Rukama NEPOZNATOG.

SUNČANE ZRAKE SRCE NAPRAVIŠE


Kišilo je..znaš

Toga jutra...toga dana...

Te noći

Probuđeni,još sneni

Dodiri u sjeni

U igri naše mašte

Dozivahu se bez prestanka

Kao zavezanih očiju

Kroz prostor neznani

Nađeni u njemu

Samo tako....

Kišilo je znaš..

Toga jutra...toga dana...

Probuđeni,još sneni

Stajasmo tako...

Jedan pored drugog

Sile vladajuće

Što ljubav nose

Spletoše ruke naše

Privukoše tijela

Da nam se usne spoje

I ...onda

U dahu našem

Neviđena  posta slika

Sunčane zrake srce napraviše

Što obasja lice naše

Titralo je odašiljajući vatru

Između usana naših

Pomješano sa trncima

U vladavini osjećaja

I valjda...

Presta kiša...

Jer još uvijek

Opijeni drhtajem nekim

Zbliženi...

Odlažemo poljubac ...

Koje  divne sile titraju

Između usana naših

Da ostanemo tako

Još malo...

Slast je veća

Čekaj....

Da drhtimo u iščekivanju

Ali ...ipak presta kiša

Neviđena posta slika

Između usana naših

Sunčane zrake srce napraviše....