U ovoj našoj orbiti mi smo samo sudionici na putu do vječnosti. U toj
prolaznosti imamo dva puta.Jedan put je vidljiv i tako nas vide svi oko nas ,a
drugi dio puta je nepoznanica za ostale i to je ono što izvire kao podzemna
rijeka,vrtlog,lava,živi pijesak oko nas.
Voli vas vaša blogerica

srijeda, 24. srpnja 2013.

SAMO ZA MENE..


Dodiri tvoji

Samo za mene

Sjećanja moja vezu

Ustreptala nježnost

Osjeti žilama teku

Što melodija povezanosti

Još uvijek u čvor zavezana

Dodiri tvoji

Samo za mene

Traženje tijela

U spletu povijuša

Opijenost bez vina

Miris tebe...

U nosnicama mojim

Dodiri tvoji

Samo za mene...

KAO I SVAKO VEĆE


Pošla sam k tebi

Dok noć još drijema

Staze rosa prekrila

Noge mi bose smočila

Anđeo ljubavi

Svoja krila stavio

Ustreptala žudnja

Nosi me poletom svojim

Mjesec na svodu plavom

Obasjava mi put

Srce treperi u grudima

Trčim k tebi

Do kolibe naše

Znam da već

Nestrpljiv si jako

Kroz prozor mali

Pogledom me tražiš

Kao i svako veće

Otvorio si vrata

Zapalio svijeću

Postelju meku savio

Samo za ljubav našu

Dotrčah tako do kolibe naše

U zagrljaj se tvoj bacih

Tražeći usta tvoja

Podigao si me nježno

U naručje privio

Do postelje meke odnio

Da snove pretvorimo u stvarnost

Samo za nas dvoje

Kao i svako veće

utorak, 23. srpnja 2013.

SAMO DA ZNAŠ....


U lutanju  tvome

Traženju nečega...

Rastanci naši

Uvijek bolni...

Kroz staze  prostranstva

Putevi tvoji

Brda ,doline

Šume...

Rijeke nemilosrdne...

Samo da znaš..

U cvrkutu ptica

Pozdrav je moj

Sa zrakama sunca

Tvoj obraz

U ruci mojoj

Moj dah u povjetarcu laganom

Moje ruke

Nevidljivi splet milovanja

Samo da znaš...

U svakom dodiru

Tijelo moje

Osjetit ćeš me...

I dok u mislima

Negdje spajaš

Mozaik života

Ja sam uz tebe...nisi sam...

Samo da znaš...

srijeda, 17. srpnja 2013.

BUĐENJE ZORE....


Nas dvoje

Buđenje zore...

Na zaspalim usnama

Ostali poljupci tvoji

Istokom zlaćana čipka

Buđenje zore...

Protežem se lagano

Sve miriše u postelji mekoj

Na tebe....

Pjev ptica....ljubavni zov...

Još uvijek ležim

Protežem se lagano...

Svi dodiri tvoji

Još uvijek na meni...

Odlažem ustajanje

Još malo...

U polu snu jave i sna

Do zadnjeg osjeta

Tvojeg milovanja

Prolazim si prstima

Po tijelu...

Još uvijek uzburkanom

Od noći naše...

Otvorim oči

Uzdahnem lagano

Osjetim te  u blizini...

Dižem se

Šum vode zove....

Obris tvoga tijela

Zamagljen pod tušem

Prikradam se polako

Nevidljivo lako

U tjesnac za nas dovoljan

Napipah te lagano

U snu sanjara

Pod tušem

Dodiri naši

Sljubljeni,nerazdvojni

Kapljice vode pršte

Natječu se sa nama

Vrijeme stane...

Traje samo za nas...

Sve dok nas ne prene

Budilica stara

Kraj postelje naše meke

Nježnost u igri traje

Dok se brišemo

Poljupcima uzvraćamo

Da osjet ostane...

Nešto oblačimo

Onako ...već pripremljeno

I u dan što zove

Odlazimo ...

Dok opet na zapadu snenom

Ne počne smiraj

A mi ćemo u postelji mekoj

U mirisu satkanih želja

Svoje snove tkati

Do buđenja zore....

utorak, 16. srpnja 2013.

JOŠ UVIJEK U SNOVIMA....


Još uvijek u snovima

Dok priroda u ljetnoj sjeti

Drhti...

Nad oblacima čežnje

Ti si moja planina

Ja sam tvoja rijeka

Povezani u beskraju

Snovima ljubavi

Disaji u dodiru

Kose u spletu

San usana u dodiru

Lica osjet prožima

Ti i ja...

Još uvijek u snovima....

ponedjeljak, 15. srpnja 2013.

NEMA NAS....


U traženju lutanja koraka mnogih

U sivilu izražaja nemira

Sve se zavilo u tamu neku

Mjesec,polja,drveće

Čak i ptice neke u letu....

Koja tjeskoba uvlaći se polako

Nema nas....

Nemir je sve veči

Na putu kroz prostransva lutanja

Izgubili smo svoj trag

Oh .....kako čemo zaboraviti

Trenutke našeg postojanja

Dok smo stisnuti u grču

Zagrljaja našeg

Odašiljali vibracije

Tijela svojih

Vodili ljubav bez kraja

Sa usana grickali žar

Pogledima se skidali do kraja

Vrištali od slasti

Smijali se našoj mašti...

Ni vremenu nismo dali

Da ometa nas

U igri bez kraja

Samo našoj

Mrsili si kose

Otkrivali mjesta mnoga

Na tijelima svojim

Još neistražena....

Ni vidjeli nismo

Ništa osim nas

A ....eto...sada...

Stvarnost okrutna

Na putu kroz prostranstva lutanja

Izgubili smo svoj trag

Nema nas....

nedjelja, 14. srpnja 2013.

DOPUSTI MI SAMO DODIR....


Dopusti mi samo dodir

Kroz titraj zraka

Što para sjenu

Mjesečevim hodom

Kroz noć da prođem

K tebi da dođem...

Gledati ću te tako

Obrise tijela tvoga

Usne da nam se spoje

U čekanju...

Da dodir pređe

U melodiju tako

Kao po harfi

Da sviraš lako

Da nam se ruke nađu

Spoje  stiskom u vrisak

Na stazi tijela

Zagrljaj da spletu

Da gorimo kao vatra

Padamo u ponor

Na krilima ognja

Dižemo se gore

Svaki mišić tijela

Bude vodilja zanosa

Neka pucaju spone

U preprekama

Do beskonačnih granica

Dopusti mi samo dodir....

ponedjeljak, 8. srpnja 2013.

SAMO OSJET


Tako nijemi u titraju zraka

Ostajemo bez daha

Lahor u strujama

Prostora svoga

Dodiruje nas lako

Vibrira oko nas

I sjeda polako

Opojni mirisi

Pomješanog proljeća i ljeta

Spajaju nas samo tako

Sjedimo nijemo

Milujemo naša tijela

Pripijeni jedan uz drugog

Pjev ptica....negdje u daljini....

Otrgnuti od vremena

Sjedimo i šutimo

Čujemo svoja srca

Slubljenih tijela

Najslađe sokove

Pustimo da kolaju

Što više,što dublje

Neka slast

Svoj put nađe

U djeliću ovog vremena

Zamagljeni san i java

Tako nijemi u titraju zraka

Samo osjet.....

ZA VJEČNOST U SRCIMA


Pošalji strijelu Amorovu

Do srca moga

Ja ću je uhvatiti

Sa usnama mojim

Na nju plamen prisloniti

U srce je svoje staviti

Neka se vrelo

Ljubavi kovitla

Sadašnjosti će vladati vječnost

Kad napuni se ljubavi moje

Poslati  ću ti je nazad

Ti je uhvati

Sa usana svojih

Na nju plamen prisloni

U srce je svoje vrati

Neka strijela Amorova

Pretoči ljubav moju

Za vječnost u srcima

TVOJE OČI PLAVE


Ljubila sam ljubila

Tvoje oči plave

Do beskraja poneta

Poljupcima sipala

Satima sam gledala

Kupala se u njima

Svaku suzu tvoju

Kao vino pila

Ljubila sam ljubila

Tvoje oči plave

Koje su me gledale

Svake noći naše

Ni za ništa ne bih

Tvoje oči dala

One su mi bile

Uspavanka prava

Još se uvijek sjećam

Kako su me gledale

Dok se usne naše

Spajale u slasti

Nikad ne bih rekla

U ljubavi našoj

Da će tvoje oči

Jednog dana drugoj

Uz rastanak poći

Ljubila sam ljubila

Tvoje oči plave....

nedjelja, 7. srpnja 2013.

IZGUBLJENA SRCA


Zora sviće....budi se dan

Sunce treperi kroz oblačke male

Iz  daljine pjev ptica se čuje

Omotana u čipku polja u daljini

Livade pokošene

Sazrijeva sijeno

Samo u prostranstvu lebde

Dvije duše zaljubljene

Nikako da se nađu

Da se spoje

Traže se i traže

Ali nikako da se nađu...

Odlučili zato..

Na polja da pođu...

Da od slame naprave tijela svoja

Da bar tako u ljubavi

Zajedno da se spoje

Radili su radili

Tijela svoja

Udahnjivali u njih ljubav svoju

I leže tako dva tijela od slame

Prekrasno izmodelirana

Ljubav ih napravila

Gledale dvije duše

Sa visina

Kako su lijepo napravili

Tijela svoja

Tako lijepa ,tako mila

Ali neka praznina ih strese...

Vidjeli da tijela beživotna leže

Razmišljali dugo tako...

Dok spoznali nisu oni

Da bez SRCA ni ljubavi nema

A SRCA  negdje u beskraju

Izgubljena lebde....

petak, 5. srpnja 2013.

TKO MI SUDI....


Samo nebo zna tko sam ja

Sanjalica vječni

Od malena brišem pišem

Upisujem se u knjigu

Života svoga.....

Imam srce i dušu pjesnika

Volim da maštam,letim

Ozbiljna sam kada treba

Sve to perom hvatam

I na papir svoj stavljam

TKO MI SUDI

NEK MU BUDE

POMOĆI SI JA NE MOGU

Jer volim da pišem,brišem

Svoju ruku pružam vama

Satkane mi pjesme

Darujem vama

Sa ljubavlju pisane

Izišle  iz srca moga
 
Na zvijeri nailazim mnoge
 
U životu svome
 
Ljuske prijateljstva
 
Oko njih rasute
 
Ali ja se ne dam
 
Brišem i pišem...

TKO MI SUDI

NEK MU BUDE

POMOĆI SI JA NE MOGU....

Volim da živim u pjesmama svojim

Da dišem u svijetu ovom

Da mi srce leti prostranstvima  galaksija

Duša moja nekad pjeva ,a nekada i plaće

Skupljam niti što negdje lebde

U pjesmu ih oblačim

I onda drhtim sva od sreće

 Sve to perom hvatam

Brzo na papir stavljam

Kroz staze od trnja posut je put života

Samo pokoja ruža nježna zamiriše na njemu

Zato sam sretna što pjesnik sam srca i duše

Da vam pišem pjesme moje

Da ih šaljem u vaša srca

Da ih onda dijelim sa vama        

TKO MI SUDI

NEK MU BUDE

POMOĆI SI JA NE MOGU....

četvrtak, 4. srpnja 2013.

LJUBAV I NADA


Na poljima jedno srce drhće

Cvijeće suzama zemlju rosi

Ptica pjev oglušio se beznadno...

Svaka sjena u vihoru se spaja

Koprenom pokrivaju polje....

U trzajnom grču

Bore se dvije sile

LJUBAV I  NADA

Sa zracima strijela

Razgrću koprenu

Kao plamena kugla

Probijaju  beznađe

U boji krvi....

Na polju usnula  djeva leži

Tako krhka

Nemoćna....

Ostavljena u prolaznosti

Tražeći snove svoje...

Smjenjuju se čuvari sila

LJUBAV I NADA

Čuvajući svoju djevu

Kad odjednom...

Raspara se svodom prolom

Izbaci tornado....kovitla              

U tom spletu

Probije se sunce i zablista

Vodeći uz sebe

Srce koje luta...

Krvavo ...izgubljeno...

Kad srce ugleda svoju djevu

Plakati je stalo

Suza jedna u  LJUBAV  ovijena

Topla ...meka...

Na djevino oko padne

Razbudi se usnula djeva

Oko od suze uzdrhta

I djeva nam plakati počne

Čuvari sila podigli djevu

Primakli je gore srcu

Što plaće iz visine

Spojile se suze

Spojila se srca

Što tražiše se vječno.....

Sjene što koprenom pokrivahu polja

Odoše bez traga

Ptice zapjevale u letu

Cvijeće zamirisalo

Mirisom sreće

Sjede još uvijek u čudu

Čuvari sila djeve jedne

Prepiru se stalno...

Nikako da si objasne

Što to jedna LJUBAV ima....

A da nema  NADA....

VITEZU U VIJEKU MOJEM


Koja moć vlada

Kad srce ti se nada

Nebeskim svodom

Posutim laticama cvjetnim

Stazama mliječnim

Putokazom u oblacima

Gdje me vodiš

Beskrajem beskraja

U zagrljaju ruku tvojih

Poljupcem vođeni

Predata do kraja

U rukama svog viteza

Željom jačom od gladi

Da se nasitim ljubavi tvoje

Topim se od jačine

Čeličnog stiska

Nježnosti tvoje

Samo tvoj dah

Osjet.... kojim

Udahnjuješ mi život

Raspuštene kose

Haljine  satkane za tebe

U vrtlogu ružičastom

Kistovima pomiješane boje

Kao stražar u čuvanju

Poljupcem me vodiš

U beskraj do beskraja

Predata tebi

Vitezu u vijeku mojem....

utorak, 2. srpnja 2013.

NEK ZAPISANO STOJI VJEČNO


Sjedim tako

U mislima svojim

Spremam se pisat

Razmišljam polako.

Što napisat sada ?

Sjedim vani

Na krilu mi teka

Vjetar se nešto uzbunio

Počeo listove da mi lista

Kao da želi

Da neka pjesma zablista

Onda mi misli krenu...

Volila bih naglas osjećaje svoje kazat

Da glasom mi zbore

Ma.... evo...

Ta vjetar mi opet

Listove teke lista

Kao da poruku šalje

Odmah se pera laćam

Uzimam teku...

Bolje je ovako

Zapisani ostati će vječno

Umirio se vjetar

A ja pisat stala

Nekad davno kad

U dobra stara vremena

Na žurke se često išlo

Držali se za ruke

Do plesnih dvorana

Glazba je svirala

A svaki je ples bio naš

Gledali nas svi

Divili se nama...

Ah....da....

To smo čuli poslije

Mi kao plesači iz snova

Privijeni jedan uz drugog

Znojimo se lagano

Ti u odjelu

Ja u haljinici...

Ta ritam nas vodi

Lagano....lagano...

Ma ...opet ....eto....

Uvijek me netko

Prekida u mislima mojim

Niti mi kala

A ....nije ni bitno

Jer srce je zapamtilo

Redoslijed daljnji...

Rukama svojim

Lagano si milovao

Moja leđa

Ja sićušna

Drhtala kao vrba

Uzburkao val u meni

Ta ritam nas vodi

Glavu si svoju prislonio uz moju

Nježno mi disao na uha

Ponekad poljubio vrat moj

Onako potajno...

Što me to drhtaj trese

Sve me uzbuđivalo na tebi...

Samo je krv vitlala žilama mojim

Uzburkavala nešto

Slađe od slađeg

Pogledam te onako...

Krajičkom oka svoga

Gledao si me nježno

Kroz trepavice svoje duge

Privio još  jače

Zanjihao u ritmu

Ah ....da....

To sam htjela napisati

Nek zapisano stoji vječno.....